Riječka grupa Fit pet je uzastopnih tjedana imala najprodavaniji album u Hrvatskoj, uspjeh je to koji govori u prilog da ovaj sastav koji je bljesnuo u najnezgodnije trenutku povijesti nije nimalo zaboravljen.
Ako ste recentnih godina htjeli vidjeti grupu Fit uživo izvan matične Rijeke onda ste to u punom klupskom sjaju mogli doživjeti u Beogradu, a ne u Zagrebu. Tamo je publika zajedno s bendom uvijek zdušno pjevala „Zaboravit ću sve“, „Zvoni telefon“, „Novi dan“, „Rock’n’roll je kriv za sve“ i naravno evergrin „Mačka“. Mislim da sam u par navrata i pisao o tom zanimljivom regionalnom fenomenu jer nema ih puno u recentnoj glazbenoj povijesti.
Naime, početkom problematičnih devedesetih Fit je dobivao lavovski medijski prostor u srpskim tiskovinama specijaliziranima za glazbu i sadržaj koji vole mladi. Stvari su se bile poklopile, mladim Riječanima je produkciju radio nitko drugo već Milan Mladenović iz EKV-a, a svesrdno je pomogao i bubnjar Ivan Fece Firči, „Mačka“ je ekspresno osvojila radijski eter, a novi seks simbol postajao je frontmen Davor Lukas. Mladenović je dobro zapazio da u tadašnjem glazbenom prostoru nedostaje jako mlado pop rock ime, netko tko će moći skrenuti pažnju masama tinejdžerica zakvačenih na Crvenu Jabuku, kao i to da se vrati urbani štih u nadirućem trendu koketiranja s folkom (da, i tada se to događalo) i sasvim solidno je vagnuo da bi nova velika stvar mogla biti grupa Fit.
No prostori su se razdvajali u svakom pogledu jer se ratni vihor približavao. Fit je imao tu nesreću da više nije bilo vremena da se rastuća slava prelije u matičnu Hrvatsku. U to vrijeme je štošta bilo problematično što je imalo veze s Beogradom, pa tako i popularnost koju je tamo postizao spomenuti riječki bend, a na koncu uskoro je došlo vrijeme kad se za glazbu nije previše pitalo. Fit je tako skoro pa preko noći postao dio vremena koje se upravo završilo. Pupoljak, a istovremeno okamina. Posebno ako se uzme u obzir da im je ‘katalog’ od dva albuma ostao u vlasništvu PGP RTB-a, što je bila još jedna prepreka da svoje mjesto pronađu u hrvatskom radijskom eteru.
Diskografska revitalizacija na domaćem terenu trajala je predugo. Tek 2008. Dallas Records objavljuje „Live uz Rijeku“ koji je ujedno i Fitov debitantski hrvatski album, točno dvadeset godina od prvog studijskog „Uz Rijeku“ objavljenog za vrijeme trajanja Jugoslavije. Slijedio ga je „2011“ objavljen te iste 2011. kao nezavisno izdanje tiskano u vlastitom aranžmanu, da bi nakon punih 12 godina na red došlo i recentno izdanje „The best of, 40 godina“ u izdanju Croatia Recordsa koje objedinjuje najjača poglavlja s prva dva albuma.
Po popularnom receptu koji je uvela Taylor Swift postupila je i današnja postava grupe Fit – ponovno su ušli u studio i snimili svoje najveće hitove umjesto da rješavaju pravnu zavrzlamu oko svog minulog rada. Davoru Lukasu i Zorku Opačiću ovog puta su se pridružili kao ritam sekcija Alen Tibljaš i Mirko Sokolović.
Kompilacija donosi 12 pjesama i promišljana je ponajprije kroz vinilni format. A1 otvara „Zaboravit ću sve“, a na nju se nadovezuje „Rijeka“ kao neizostavni toponim Fita. Ujednačeni niz bez oscilacija nastavljaju „Daj mi ruku“, „Ne mogu bez nje“ i „Bubanj“, dok himnična „Veliki grad“ solidno podvlači crtu pod A stranu.
„Mačka“ kao B1 je odličan izbor, a ništa manje poletne „Vodimo ljubav“ i obrada The Nerves „Zvoni telefon“ koje ne dopuštaju pad tenzije ritma. Središnji dio drži još jedan hit tj. „Novi dan“, da bi nakon „U je“ kompilaciju zatvorila i druga velika himna benda „Rock’n’roll je kriv za sve“. Dobra je stvar što se u produkcijskom smislu težilo prema duhu originala, dakle nema nepotrebnog natrpavanja modernim aranžmanima i nabrijane produkcije. Kao da je glavna nit & bit bila oživjeti (organski) duh vremena kad su pjesme nastajale i već zaboravljenu pop rock fluidnost bendova iz XX stoljeća, jer na koncu ovo i jest album za nostalgičare koji žele slušati pjesme, a ne produkciju.
Tržište je to kako je već napisano u uvodniku jako dobro prihvatilo, a osjećaj je da je s ovom kompilacijom nakratko aktualizirana karika koja je nedostajala u povijesti domaćeg rocka, tj. ona koja je igrom niza slučajeva bila ‘pod tepihom’. U tom smislu gledano, možda je i Zagreb ove jeseni spreman za koncertni povratak Fita u nekom solidnom klupskom prostoru, pa da i u tom pogledu bude ispravljena povijesna nepravda prema ovom bendu sasječenom u trenutku kad je bio u naponu snage, što bi se reklo: fit za uspjeh.
Ocjena: 8/10
(Croatia Records, 2023.)