Tek u posljednjoj trećini ovaj creature feature postaje ono što je trebao biti od samog početka: blesavi i pretjerani trash uradak koji se ruga samome sebi dok šokira svojom bedastoćom. Nažalost do tog trenutka potrebno je pogledati više od sat vremena razvučene i dosadne radnje.
Prošlo je gotovo pola stoljeća otkako je Steven Spielberg utjerao svijetu strah u kosti snimivši film prema romanu Petera Benchleyja o morskome psu koji terorizira Amity Island. Koristeći tek legendarnu napetu glazbu i rad kamere koji je davao dojam prisutnosti prijetnje, Spielberg nije svoje čudovište prikazao sve do samog finala filma, a više od toga nije ni bilo potrebno. Publika je njegov proizvod progutala kao ajkula plivače, a ljudi su čekali na svoj red da kupe svoje ulaznice diljem cijelih blokova do kinodvorane i tako je, navodno, rođen pojam blockbuster koji se i danas koristi za megauspješne filmove.
Rođen je i cijeli podžanr “prirodnog horora” posvećen morskim psima, no njegovi su izdanci, počevši od izravnih nastavaka iz franšize “Jaws” sve manje oduševljavali. Dodavano je prvo više morskih pasa, pa su zatim u nekim filmovima i genetski unaprjeđivani, ali rijetko koji je film uspio ponuditi osjećaj prave strave viđen u Spielbergovom hitu. Zatim se netko prije pet godina dosjetio jadu i zaključio da morski psi više nisu dovoljno strašni i da treba posegnuti u prapovijest i dovući njihove još veće i smrtonosnije pretke megalodone na platna. I po mogućnosti suprotstaviti im akcijsku zvijezdu poput Jasona Stethama. Tako je rođen “The Meg” u režiji Johna Turtletauba (“National Treasure”), a recept se pokazao ispravnim pa je film s otprilike 150 milijuna dolara budžeta ostvario zaradu od pola milijarde, popločivši put nastavku.
Pet godina kasnije, moglo bi se reći da su megalodoni naglo postali standard koji se već polako ispuhuje, pa smo tako ove godine već u kinima imali priliku gledati film “The Black Demon” koji govori o istom prethistorijskom biću. Teško je naći ijednu lijepu riječ o tom filmu kojeg prati izrazito niska ocjena od 3.7 na IMDb-u, a prvenstveno zato što je unatoč golemom čudovištu uspio biti nepojmljivo dosadan.
Ista prijetnja visi i nad glavom ipak uvelike superiornog “Meg 2: The Trench” čiju je režiju od Turtletauba preuzeo Ben Wheatley dosad poznat po pseudointelektualnim hipsterskim ostvarenjima poput “High-Rise” iz 2015. godine. Wheatley nastavak režira svjestan činjenice da se njime ne upisuje u povijest kinematografije, ali nažalost treba mu previše vremena da se njegov film pretvori u ono što je trebao biti od početka, a to je razuzdani trash B uradak koji uživa u svojoj otkačenosti i pretjerivanju.
Nepotrebno dugačka ekspozicija, pa razvlačenje dvije trećine filma u prvo nemuštu znanstvenu fantastiku s nekakvim robotskim odijelima za hodanje po dnu brazde, a zatim akcijski film u stilu “Under Siege” o borbi s teroristima na platformi, prijete da će cijeli nastavak povući na spomenuto morsko dno. No mi smo već u trailerima vidjeli da “Meg 2” kao creature feature obećava više, pa čekamo. Treba srušiti sve granice, pa je toga dodano još više megalodona, ubačena je i jedna divovska hobotnica, a k tome još i krdo plivajućih dinosaura – kad je bal nek’ je bal – a sve to će eksplodirati u savršenoj oluji kaosa i bedastoće u samom finalu filma kad se radnja seli na Fun Island, odmorište čiji će posjetitelji masovno postati hranom za morske nemani.
Karizmatičnog Stethama u pravilu je uvijek ugodno gledati, a pogotovo kad na jet skiju gađa gladne megalodone kopljima s pričvršćenim bombama poput nekog nuklearnog morskog toreadora, dok mesožderni dinosauri odnose svoje žrtve u scenama koje djeluju kao da su prepisane iz onog drugog Spielbergovog megahita, “Jurassic Parka”, koji je ove godine proslavio tridesetu godišnjicu. Urnebes se neprestano valja u raspoloženoj šali na vlastiti račun, a gledatelj se pita zašto je redatelj i sebe i nas prvih osamdeset minuta uopće mučio pokušavajući ostaviti dojam donekle ozbiljnog filma, kad je znao da će ga završiti eksplozivno i šašavo, duboko u domeni campa. Da nam je barem odmah pustio čudovišta.
Ocjena: 5/10
(Warner Bros. Pictures, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
