Nakon soula i funka Ivana Grobenskog te zagrebačke rock tradicije s kraut štihom Šumskih, krčki Tramonto u subotu nas je poveo na putovanje dalekim galaksijama i čudnim vremensko-prostornim kontinuumima. Vodiči na tom putovanju bili su Zoran Majstorović, Borko Rupena i Toni Starešinić, odnosno Zmaj Orko Star, koji su stvarno virtuoznom svirkom predstavili svoj prvi i zasad jedini studijski album ‘Escape’.
Deset kompozicija s njihovog prvijenca doživio sam kao nekakvu moderniju, ‘updejtanu’ inačicu prog rocka sedamdesetih, pravca koji smatram jednom od većih abominacija rock’n’roll povijesti. “Escape” je, međutim, vrlo kvalitetno izdanje ponajprije jer su iz nasljeđa Emerson, Lake & Palmera, Yesa i sličnih uzeli samo ono što je vrijedilo, a okanili se ekscesa koji su takvu glazbu često činili pretjeranom pa i neizdrživo dosadnom.
Skladbe progressive rokera većinom su trajale 15-20 minuta i sadržavale nekoliko nepovezanih, ponekad i nespojivih dijelova, pri čemu bi se suvisle melodije, fraze ili riffovi redovito zagubile u moru tehnički savršenog muziciranja i poigravanja s klasikom koji su gotovo bez iznimke služili samo zadovoljavanju egzibicionističkih potreba kako muzičara tako i autora. Kod Zmaj Orko Stara takvih ekscesa nema – Toni, Zoran i Borko osnovnu temu svojih stvari odvode kako u logičnim tako i u naizgled nelogičnim smjerovima, dosežu njeziina krešenda da bi je u konačnici ponovno vratili na razinu tek nešto glasniju od šuma. Pritom ih, što je i najvažnije, nikad ne opterete nečim suvišnim i nepotrebnim, čak i kada originalnih pet minuta određene kompozicije pretvore u svirački maraton triput dužeg trajanja.
Još jedan važan sastojak njihovog space age koktela je i psihodelija koja proviri kad god Majstorović gitaru zamijeni arapskom lutnjom ili nekim jednako egzotičnim žičano-perkusionističkim instrumentom, ponovno oživljavajući dane u kojima su američki i engleski muzičari inspiraciju pronalazili na drugom kraju svijeta, u bespućima Bliskog istoka i Afrike. Starešinić mu pritom ‘čuva leđa’ svojim arsenalom klavijatura koji su naizmjenice hladni poput Kraftwerka, mračni i uznemirujući kao nešto iz opusa Van Der Graaf Generatora ili jazzirani na tragu radova Milesa Davisa iz sedamdesetih. Majstorović je također na momente znao podsjetiti na Johna McLaughlina s mitskog albuma “Bitches Brew”, dok je Rupena nedvojbeno jedan od naših najkreativnijih i najoriginalnijih bubnjara koji iz laganog ‘maženja’ činela u trenu postaje ljudska hobotnica sposobna ovladati vrlo začkuljastim i nepravilnim ritmovima.
Nekima u publici, barem sam stekao takav dojam, znali su zazvučati malo ekstremno i previše eksperimentalno, no devedesetak minuta nastupa, kao uostalom i svaka izvedba, ipak je okončano ovacijama i pozivanjem na bis. Bio bi red i da za kraj koju rečenicu posvetim samim skladbama, odnosno pokušam izabrati najbolje od onoga što smo čuli na četvrtom po redu Tramonto koncertu. Etno-funk “Dance of the Sailors” i dalje je njihov kreativni vrhunac, a prvo i posljednje poglavlje ove priče bili su “Escape from the Hamlet” i “And to Star Dust We Shell Return” koje iz laganih rastavljenih akorda na gitari prerastaju u pravi uragan u čijem su epicentru Zoranova sola kakvih se ne bi posramio ni veliki Frank Zappa.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
