Debi album 21-godišnjeg Marlona Roudettea otkriva pjevački potencijal, ali i sklonost već toliko puta viđenoj igri na sigurno karakterističnoj za pop glazbu.
Ovaj sin britanskog glazbenog producenta Camerona McVeya (Portishead, Massive Attack, Neneh Cherry, Sugababes) i dizajnerice i umjetnice Ronnie Roudette iz karipskog Saint Vincentea nije se probio na matičnim terenima već je prvo prepoznat u Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji zahvaljujući hitu „New Age“ koji je usput rečeno kao stvoren za radijski medley između Gotya i Brune Marsa, samo što Roudette nema prepoznatljivost i kvalitetu navedenih.
Spektar njegovog djelovanja je unutar sigurnih gabarita koje je odavno omeđila Neneh Cherry, sitnih aranžmanskih koketiranja s trip hopom, ali nipošto hrabri ulazak u njega i povremenog poigravanja s reggae ritmom. Pravo oličenje dobrog dečka koji svoju karijeru gradi na glazbenom osvajanju ženskih srca. Nema mu se zbog toga što zamjeriti, a na kraju krajeva sam i potpisuje svoje stihove, tako da se kakav-takav autorski rad osjeti. Pozitivno je što u tom segmentu u kojem vladaju raznorazni projekti on pokušava plivati na svoj osobni način.
Spomenuta „New Age“ iskusnijem slušatelju dođe kao hladni tuš nakon dovoljno intrigantne uvodne „Story Line“, dok naredna „Hold On Me“ još više stremi ka bezličnom popu stvorenom za grupno pljeskanje publike u srednjem tempu. Situaciju malo popravlja reggae „Brotherhood Of Broken“ čiji refren balansira po plagijatorskom rubu ponora jer bezobrazno miriše na stil Neneh Cherry, samo što Roudette više teži ženstvenosti vlastitog vokala, nego stavu koji je proslavio Cherry.
Najbolja pjesma na albumu je sanjiva „True To Yourself“ u kojoj je Roudette ugostio Finleya Quayea i koja posjeduje opušteni moment njihanja palmi na laganom karipskom povjetarcu, koji pak nije uspjela postići prethodna „Didn’t I“. S „Riding Home“ slijedi novi zaokret ka britanskom hip hopu, ali Marlon koji je prije toga u prvi plan gurao melodijsko umijeće i falseto, jednostavno ne posjeduje dovoljnu količinu stava za repanje.
„10 Million“ i „Anti Hero“ povratak su u tu sigurnu zonu jecajućeg dječaka. „The Loss“ je skladana po gabaritima stadionskih himni koje obično frontmeni izvode zajedno s publikom u pratnji akustične gitare, i Roudettea opet prikazuje u novoj ulozi, a time sve postaje previše zamorno od toliko očitog bacanja parangala za raznoliki slušalački plijen. Da je dečko zaigrao na kartu pokazivanja svega što zna dokazuje i muško-ženski duet „Closer“ s Lucy Leston. Na ovakvoj vrsti albuma se tako nešto čini neizbježnim, kao i završna klavirska balada „City Like This“.
Marlon Roudette je pokazao tako što sve zna, ali se na ništa nije dovoljno uvjerljivo fokusirao, a ako se u budućnosti bude ravnao po komercijalnom uspjehu koji mu je u srednjoj Europi priskrbila „New Age“ ili će minutažu ispuniti neprobavljivom patetikom ili će napraviti najbolji album uspavanki svih vremena.
Ocjena: 5/10
(Universal Music, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
