Više od samog koncerta koji se odvijao na pozornici, sinoć je u Boogaloou prevladavao osjećaj neizvjesnosti po pitanju budućnosti ovoga kluba.
Nazvati Batushku pravoslavnim Prljavim kazalištem možda je vulgarno, ali neosporiva je činjenica da se veoma slična vrsta sukoba odvija paralelno u ova dva sastava. Najveća je razlika u tome što se, kad se priča o poljskim black metal velikanima razgovor uglavnom vodi oko toga koja je verzija Batushke “prava”, a kad je tema bend iz Dubrave svađamo se koja je njegova iteracija gora.
Ako je potrebno dodatno pojašnjenje, spomenimo da je u redovima Batushke došlo do (crkvenog?) raskola u kojemu je jednu struju povukao osnivač Krzysztof Drabikowski, dok je ostatak benda predvođen pjevačem Bartłomiejem Krysiukom nastavio svojim putem noseći isto ime. Fanovi su, barem oni glasniji, uglavnom na Krzysztofovoj strani, no Bartovi momci tvrde da su oni jedini legitimni stjegonoše brenda koji je slavu stekao pjevajući staroslavenske crkvene napjeve zakukuljen u oblacima tamjana dok u pozadini praše zvuci žestokoga crnoga metala. Svemu tome zagrebačka je publika i sinoć imala priliku svjedočiti u klubu Boogaloo.
Kako bi se eventualne dvojbe oko ovog spora razriješile prema gordijskom receptu, na kraju svog posljednjeg reporta s koncerta iste postave na istoj lokaciji otprije dvije godine (nastupa koji ću ipak najbolje pamtiti kao onoga s kojeg sam se vratio zaražen koronavirusom), predložio sam da organizatori dovedu obje Batushke i prepuste publici da donese presudu. I gle čuda, ove godine u razmaku od dva mjeseca imat ćemo upravo priliku za to, budući da će nakon sinoćnje liturgije Bartove bande ekipa iz Hangtime Agency u drugoj polovici studenog u Močvaru dovesti i postavu “Derpha” Drabikowskog. Pa kom obojci, a kome opanci.
Je li taj sraz Batushki odigrao presudnu ulogu u činjenici da je sinoć bilo manje posjetitelja u klubu nego 2021., ili je tad bila veća navala zbog nedostatka koncerata za vrijeme pandemije? Cijene ulaznica za koncerte u zadnje su vrijeme izrazito visoke i prosječan posjetitelj mora kalkulirati na što će od silnog sadržaja poći, pa možemo samo pretpostaviti da se publika podijelila jer su nekima dvije Batushke u dva mjeseca jednostavno previše.
No nisu sinoć Zagrepčani svjedočili samo crnoj misi Poljaka, prije njih nastupila je i Arkona koja se naziva ruskim folk metal bendom, premda je ovdje naglasak mnogo više na metalu nego na folku iz kojeg su najviše posudili srednjovjekovnu kostimografiju. Predvođena karizmatičnom Mashom Arkhipovom koja ne nosi uzalud nadimak “Scream”, Arkona je odradila odličan, premda možda mrvicu predugačak set, pogotovo jer je potrajalo i dovlačenje Batushkine scenografije na pozornicu pa je glavni headliner izašao na pozornicu puna dva sata nakon što su svoj koncert započeli Rusi. Napomenimo ovdje da je Masha jedna od onih vokalistica koje sjajno kombiniraju clean i growl vokale, a posebno dobro djeluje potonji u kombinaciji s plesom koji daje dojam opsjednutosti.
Prije njih nastupila su još dva benda. Posebno mi je žao što nisam vidio latvijske Vikinge Varang Nord, ali njihov nastup je počeo u ranih 19 sati, kad su dnevne obveze jednog ovakvog novinara još uvijek u punome jeku. “Kanadske oriental symphonic death metalce” (preneseno iz opisa) Aethernam uhvatio sam pak na samom kraju njihove svirke, ali vjerojatno nisu imali dovoljno vremena da ostave kakav upečatljiviji dojam.
Sve to dovodi nas do proverbijalnoga slona u sobi, a to je sam klub Boogaloo koji se, eto, našao na gradskoj listi za odstrel i ima manje od deset dana da prema ediktu zatvori svoja vrata prije nego bude predan u ruke nekom drugom korisniku. Hoće li namjena prostora nakon toga ostati ista, teško je znati iz ove perspektive, ali Zagreb je u izrazito kratkom roku ostao bez cijelog niza koncertnih prostora svih veličina, od manjeg KSET-a o čijoj se eventualnoj novoj lokaciji naglo prestalo pričati nakon što je zatvorio vrata, preko srednjeg Boogalooa, pa do velike Cibone u kojoj prije par dana nije mogao biti održan nastup Majki iz sigurnosnih razloga, odnosno jedne opasne tribine koja je stradala u potresu.
Gubitak Boogalooa na klupskoj mapi Zagreba otvara nekoliko bitnih pitanja. Gdje će biti preseljeni svi koncerti koji su se trebali održati u Moši (kako su je zvali naši stari prije nego je postala Otvorenim sveučilištem) do kraja godine? Gdje će se uopće preseliti dio programa za taj red veličine posjetitelja? Imajmo na umu da Boogaloo osim velike dvorane ima i onu malu koja je također služila kao prihvatljiva opcija za manje koncerte, a često se program odvijao i na obje bojišnice istovremeno. Možda je sinoćnji koncert pomalo ostao u sjeni uz sva ova pitanja koja su se nadvila nad klubom i pomiješala se s oblakom tamjana koji je Bart palio na pozornici.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
