Dolazi svijet u kojem bi vjeru trebali staviti na one istrošene i umorne od života, znate, one koji se ne pojave na eventima kao što je Headroom ’23. Žalim njih jer su prošli petak (29. rujna) u Azimuta čak tri nevjerojatna benda pokazala dugačak red lažima kojim se neprestano hranimo. Jer baš ovaj petak ta ista tri benda ono iz srca ostavila su na pozornici, malo ispred mog pogleda.
Na stol je prvi čin postavio zagrebački alternativni rock bend s primjesama indieja, grungea i psihodeličnog rocka, zvan Slow Cured. Imenom „zvijezda“ nazivaju se mnogi, a njima želim poručiti da uzmu par savjeta Filipa Radaljca (vokal, gitara), Jakova Damjanovića (bas gitara), Bruna Petanovića (bubnjevi) i Stjepana Nemeca (klavijature). Naravno, tu je i nezaboravna vokalistica Katarina Stanić, koju ni Dino Dvornik u pjesmi „Lady“ ne može dostojanstveno opisati.
Sve krnje prilike na pozornici bile su iskorištene, prožvakane (bilo je jako fino gledati) i bačene u istu publiku u kojoj sam i ja bila. Tijela su nas jednostavno izdala, ostali smo u publici sami sebi neshvaćeni, dok je ekipa na pozornici ludovala. A tek na klavijaturi, spektakl! Želje nismo zadržali sa strane, molili su nas da odu s pozornice. Publika Beatlesa 60-ih nije bila spremna na „Helter Skelter“, dok mi nismo bili spremni na „ Dies Irae“. Pakleni rat.
Vrijeme pauze se pametno iskorištavalo, neki su grlili ispuhane zvijezde dok je nekolicina izašla na zrak. Unutra se nestrpljivo čekao TereT, zagrebački bend koji kombinira elemente indie, funk, hard rock i psychodelic glazbe. Davno doživljena bol Haustora, ponovno na pozornici uz Frana Kovačevića (gitara, vokal), Bornu Brosiga (gitara, prateći vokal), Antonia Jakusa (bas gitara), Jana Shourgota (klavijature, prateći vokal) i Luku Dučića (bubnjevi, prateći vokal).
Djevojaka u ljetnim haljinama je bilo, i sve one slušale su pjesme pisane za druge, želeći biti poput njih. Ne krivim ih, slušajući zajedno s njima njihova dva singla „Spasi me“ i „Cimet“. Osim Jimmya Pagea gitaru violinskim gudalom svira i Fran Kovačević (?!). Imam samo još nešto nadodati; „Take The Money And Run“ !
Noć je brzo prolazila, već smo tražili sjedala pod nogama. Aracataca, kao na stijeni dom, mladi rock bend iz Šibenika pronašao se u već poznatoj situaciji uz svoju sigurnu publiku. Nije tu bio potreban nikakav krizni plan uz prirodno obraćanje publici Tare Šolić (vokal, gitara), Lorenza Ušića (gitara), Ivana Stošića (prateći vokal, bas gitara) i Nike Tabulova (bubnjevi). Energija je isijavala, kušnje su navalile. Svijet je za njih stao na par minuta dok je misao u kreativnosti lutala. Repertoar inspiriran sve od bossa do post punka kroz njihove originalne pjesme i poneki ubačeni cover. Preko glazbe do sebe, ova je ekipa ne samo ostavila nezaboravnu noć iza nas već i jedinstven glazbeni trag. Nepresušni izvor talenta i ljubavi prema glazbi. I da, Tara, kao što si rekla i sama, nadam se da se vidimo i sljedeće godine!