Ravnododna ima svog čovjeka u autu pored Sare Renar, Dimitrija Simovića i Vedrana Peternela. Pratimo ih na turneji po Srbiji, Rumunjskoj, Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji.
– Normalni ljudi od Bukurešta do Cluja idu avionom – rečeno nam je koji sat prije nego smo našim Priusom, učvršćenim izolir-trakama sa stražnje strane, krenuli prema gradu za koji poznavatelji rumunjskog nogometa znaju da se izgovara Kluž. A zapravo mu je puni naziv Cluj-Napoca, ovo Napoca je ime starog rimskog naselja na čijim je nasadima sazdan današnji Cluj.
– Ima manje od 400 kilometara i trebat će nam osam sati! Pa kakva je ovo država?! – dozlogrdile su malo Dimitriju ceste bez iscrtanih linija, rupe u asfaltu, nekoliko metara autoputa u čitavoj državi i krave po magistralama. Ipak, malo se obradovao kad smo tijekom tog osmosatnog puta naišli na nacionalni park na Karpatima. Em što je priroda impresivna, em što je to jedna od naših mogućih prapostojbina pa malo i srce zaigra.
Unatoč cestama, zavoljeli smo Rumunjsku i Rumunjska je zavoljela nas. Topli prijem gdje god da smo došli na emotivnoj bi razini umanjio frustraciju nedostatka tople vode (u Cluju opet samo hladna, dok nisu došli roditelji vlasnika i riješili problem), dobri klubovi i zahvalna publika nagnali bi nas da zaboravimo da u Cluju opet nismo imali smještaj (pa smo se razbahatili i uzeli stan u strogom centru s pogledom na glavni gradski trg na kojem su cijelu noć trajali radovi), a besplatno pivo i tubi, židovski koktel na bazi likera od limuna, jakih začina i još nekog voća, zamaglili su nam misli odmaknuvši ih od činjenice da ni hrana nije osigurana (pao je kebab, a usred noći, već po običaju, Vedran bi se probudio, upalio Twin Peaks na laptopu i pojeo cijelu kutiju keksa koju bismo ostavili za ujutro). Kasnije smo se, nakon svirke, družili s Iuliom, klužankom porijeklom s juga Rumunjske, koja nam je savjetovala da nikako ne miješamo tubi i pivo. Prekasno.
Iulia je, inače, jedna od desetak ljudi, koje je Sara, u navali predobre volje nakon koncerata po Bugarskoj i Rumunjskoj, pozvala u Zagreb. Predviđamo da će joj se, ovlaš poznajući Murphyjev zakon, svi pojaviti idućeg ljeta na vratima u razmaku od tri dana.
Koncert u Atelier klubu u Cluju donio je neke neočekivane trenutke. Naši junaci došli su tamo kao predgrupa, zvijezde večeri bili su Pinholes, post grunge meets Riblja čorba. Nitko tamo, dakle, nije došao zbog Sare, a svi su došli na Saru, unatoč tome što klub ima polukružni vanjski balkon koji kao da je stvoren za čekanje da tamo neka predgrupa odradi svoje. I onda, na „Razmaku“, Sara ih pozove da se približe bini. Došli su na dva metra od nje. Pa ih na „Šuti i pjevaj“ pozove još jednom, došli su skroz do ruba. Poslušna neka publika, i dalje rumunjski suzdržana, ali puna poštovanja. Otišlo je par ploča. Koraka? Samo 1364, skraćeni set od 45 minuta, jbg.
Vokal Pinholesa prišao nam je na šanku nakon njihova nastupa.
– Odlična svirka, fenomenalna, super zvučite – dobacio mu je Dimitrije, za potrebe rumunjskog dijela turneje preimenovan u Dimitriu.
Sumnjivo mi je to zvučalo, fokusirao sam ga nekoliko sekundi i pitao: „Sereš malo, ha?“
– Malo.
Cluj super, Temišvar, dan poslije, vrhunski. Grad grozne recentne prošlosti, Europski je grad kulture za ovu godinu pa je ulickan do krajnje mjere. Najljepši dosad definitivno, iako je i Cluj imao svojih aduta. Večeru nemamo, smještaj imamo, kreveti su na kat, al’ zato je voda hladna. Počeli smo sumnjati da su Rumunji uopće otkrili toplu vodu. Prema uputama s recepcije hostela treba pustiti vodu i pričekati pet do šest minuta. Nakon deset minuta i dalje ništa. Tko je ikad gol stajao poput budale deset minuta u kupatilu i buljio u hladni tuš čekajući da se pretvori u topli, zna koliko tanka zna biti granica između razuma i nepovrata. Previše je to vremena za razmišljanje o bitku. I nije Sara vođa svog čopora samo zato što je odlučila to biti, nego posjeduje i neke potrebne vještine, poput dara da otkrije da kombinacija tuša odvrnutog nalijevo i česme na lavabou okrenute udesno daje rezultate. Ne baš vruće rezultate, mlake, ali ipak dovoljne za bezbolno tuširanje.
Klub Aethernativ u strogom centru grada vrhunac je dosadašnje Totalizator turneje. Ne samo da je došlo najviše ljudi dosad (blizu stotinu), nego svih tih stotinu, koji su koncert gledali na terasi kluba, ali i gosti restorana s kata iznad, nisu bili zadovoljni samo jednim bisom. Prvi drugi bis na touru! Ostali smo i bez ploča. Euforija u publici, euforija kod dva vlasnika kluba, Bogdana i Bogdana, euforija kod Mihaila na šanku koji nam je počeo točiti i bez da ga se išta pita, euforija i u bendu.
– Napravili ste odličan show, svaka čast, ali ako se mene pita vaš sound inženjer Vedran je genijalac – poručio je jedan od Bogdana.
– E, ako ovo ne staviš u tekst, onda si nula od novinara – okrenula se Sara prema meni. Pa zašto odmah nula, zašto ne neka dvojka barem? Euforija, s prstohvatom alkohola, jedino je objašnjenje. A da ja vama malo prčkam po pjesmama? Potpuno opuštanje u izuzetno prijateljski nastrojenom Aethernativu nije dolazilo u obzir. Slobodnih dana više nema, iza nas su dva koncerta za redom (Cluj i Temišvar), a potom se nastavlja niz Beograd-Sofija-Skopje-Kragujevac po sistemu uvečer koncert, ujutro u auto.
Divan dan u Temišvaru završio je na ogradi unutrašnjeg balkona hostela Cornel. Sara je iz vrećice vadila ostatke hrane, našla je komad pizduliçe (čita se pizduliče, i da, naručili smo to za ručak samo zbog naziva), a to je pečeni unutarnji dio svinjskog buta koji je stavila u slatki kroasan koji je ostao od doručka. Sendvič iz noćne more, uživala je u njemu. U drugoj ruci joj je bila čaša finog sauvignona.
– Neku razinu ipak moram održati.
Prije svega toga ostavila je vodu u tušu da teče.
P.S.
Danas smo u mislima s Denisom Katanecom. Ništa mu se nije dogodilo, nego Klinika je večeras u Tvornici. Voljeli bismo da možemo biti tamo…
Nastavit će se…
Prijašnji nastavak:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
