Nakon što smo prošlog tjedna u sklopu 14. Zagreb Jazz Festivala imali priliku poslušati sjajnu Lakeciu Benjamin i Idu Nielsen kako dominiraju svojim instrumentima – saksofonom, odnosno bas gitarom, u utorak nas je dočekalo something completely different.
Naime, zatvaranje svojevrsnog prvog (listopadskog) festivalskog bloka pripalo je francuskoj vokalistici Cyrille Aimée u pratnji mladog Mathisa Picarda na klaviru. Ukoliko sa jazzom niste na „ti“, ovogodišnji program Zagreb Jazz Festivala svakako vas može potaknuti da proširite horizonte, i to slušajući glazbenike koji (dominantnom) žanrovskom predznaku unatoč u svojim izvedbama koketiraju sa nizom glazbenih pravaca i tako uspješno pomiču granice konvencionalnog jazza.
Gospođa (ili gospođica?) Cyrille Aimée tu granicu pomiče, dakako, svojim specifičnim vokalom. Iako ju struka u tom smislu pretežno uspoređuje sa čitavim nizom suvremenih jazz i pop izvođača, njezina me boja glasa iz nekog razloga gotovo odmah asocirala na rane albume sunarodnjakinje joj Isabelle Geffroy (aka Zaz), no činjenica da dijele istu zemlju porijekla s time ima ponajmanje veze. Već u uvodnoj “For The Love Of You” The Isley Brothersa, Aimée svoj glas zaista koristi u službi instrumenta sa nizom šarmantnih vokalnih improvizacija kojima primarno daje “živi” ritam pjesmama i zahvaljujući kojima na trenutke imate osjećaj da se na pozornici s njom i Mathisom nalazi i pokoji pridruženi glazbenik.
Iako iza sebe ima niz uspješnih autorskih albuma, gotovo polovicu setliste u Kerempuhu činile su ipak obrade poznatih autora – našlo se tu svega, od sjajne “Lately” Stevieja Wondera pa do “Is This Love” Boba Marleya što je publika (ako je sudeći po skupnom pjevanju) zdušno i prihvatila. Dakle – za svakoga ponešto, pa čak i uz ispunjavanje glazbenih želja sretnicima iz publike s “La Vie En Rose” na bisu. Ipak, zanimljivije od hitova bilo je promotriti kako Aimée svoj šarolik životni put od Francuske preko New Orelansa, Kostarike i Dominikanske Republike uspješno oživljava u vlastitim skladbama a to pritom i obogaćuje nizom popratnih anegdota upućenih publici.
Obzirom da joj je ovo bio (tek) prvi nastup u Hrvatskoj, nadam se novoj prilici da Cyrille Aimée poslušamo ponovno, ali možda s nešto više vlastitih pjesama i s ponešto manje komercijalnog repertoara. Usprkos tome, koncert u Kerempuhu je ljupko zaokružio prvo poglavlje 14. Zagreb Jazz Festivala čiji nas nastavak očekuje u studenom.