Bio je to prvi koncert u sklopu programa Superval+ koji potiče međunarodnu suradnju u promoviranju bendova školskog uzrasta.
Mnogi kažu da se po jutru dan poznaje. Kada bi se isto pravilo moglo primijeniti na mjesece u godini, odnosno kada bismo prema prvom danu u mjesecu poznavali prirodu cijelog mjeseca, značilo bi to da će nam ostatak studenog biti odličan! Na dan Svih vvetih, 1. studenoga 2023. godine, ugostio nas je Vintage Industrial Bar.
Prvi je ovo koncert u sklopu programa Superval+ koji potiče međunarodnu suradnju u promoviranju bendova školskog uzrasta. Na prvom je takvom koncertu gostovao slovenski bend Špil ligni koji su pobjednici 10. sezone slovenskog natjecanja glazbenika srednjoškolskog uzrasta Špil liga. Tri grupe, jedna publika. Ništa nam više ni ne treba.
Malo nakon 20:00 sati, večer je otvorio zagrebački ženski alt rock bend Linija 109. Svaku su naznaku umora u ljudima uspješno otjerale čim su izašle na bis jer teško je ostati ravnodušan uz takav nastup. Započele su pjesmom „Siloslovlje“ i odmah „prešle na stvar“. Atraktivno i čvrsto, baš kako priliči ženama. Glazba je to koja probija uši na najbolji način, ubrzava rad srca te protok krvi u žilama i podigne raspoloženje.
Na pjesme kao što su njihove u današnje se vrijeme ne nailazi često. Umjesto da stoga u vama bude nostalgiju, osobno vas odvlače na mjesto događaja – tamo, tamo daleko i (ne tako) davno; na groblje pjesama koje su danas zamijenile limunade i loš alkohol. U samom središtu pozornice stoji Sara Vorberger, vokalistica i ritam gitara, a iza nje na bubnjevima je Lucija Pranjić. S desne joj strane stoji lead gitara, Jelena Jurić, a s lijeve basistica, Zana Bubica. Zajedno čine spektakl koji šteti grlu i oslobađa um.
Od sedam otpjevanih pjesama, posljednje su dvije bile nove: „Glavom U Zid“ i „Ritardando“. Linija 109 definicija su rock koncerta – publiku drže na nogama dok ne zabole, originalnost tekstova upija se u kožu, a o kvaliteti izvedbe nije potrebno govoriti. Same ih riječi ne mogu dovoljno dobro naslikati. Da bi se usvojio njihov pravi štih, potrebno je svjedočiti njihovom nastupu. Oni koji su ih već iskusili mogu to i potvrditi jer oni koji ih čuju jednom, poželjet će ih uživo čuti opet.
Kratka pauza, a u nastavku nešto potpuno novo! Špil ligni, bend kojeg još nismo imali prilike čuti zato što su u Zagreb stigli iz Slovenije. Grupa je to koju čini čak sedam članova od kojih su troje vokalisti. U numerologiji se broj tri veže uz optimizam, inspiraciju i kreativnost, a drugim se riječima Špil ligni ni ne može opisati. Njihova je energija zarazna, razbacani su i ima ih posvuda te djeluju poput uragana koji je slučajno uletio u Vintage. No, kako slučajnosti ne postoje, ni oni se u Zagrebu nisu našli bez razloga. Publika ih je dočekala s oduševljenjem, a mnogi su po završetku izvedbe ostali bez riječi. Glazbeno su jako otvoreni te briljiraju u komponiranju hip-hopa, jazza, punka i repa. Vokali koji su nas osim odličnim glasovima zabavljali i šarmantnom scenskom izvedbom bili su Veronika Vesel, Peter Pongrac i Neža Stopar Špringer.
Njihov basist, Martin Vasle, osim što svira bass, svira i trubu koju su također spretno uklopili u svoj nastup. Gitaru svira Oskar Kacin, a bubnjeve Martin Jocif. Predstavili su nam devet pjesama koje je publika jednostavno progutala (ili su one progutale publiku) među kojima je teško istaknuti najbolju. Međutim, kad slušate riječi i probijate značenje tekstova, zapamtite pjesme kao što su „Seen“ i „Idegas“, a s druge strane, ako dojam upijate na temelju instrumentala, uz vas će ostati „Adhd“ i „Fort Nori“. Publika im nije dozvoljavala da odu s pozornice: vikalo se i naguravalo, molilo za još. Izazvali su opći kaos svojom samom pojavom i pošteno nas zagrijali za ostatak mjeseca.
Treći po redu nastupili su Smrdljivi Martini, svima dobro poznati punk rock bend čije pjesme većina može otpjevati i bez pratnje originalnih izvođača. Dok Špil ligni broji tri vokalista, Smrdljivi Martini do te su srijede brojali samo tri člana: vokalista i gitarista, Lovru Urlića, basista i vokalista, Nou Klemenčića te bubnjara i vokalista, Nikolu Andrašića. Gotovo da ne postoji pjesma u njihovom opusu koju publika ne zna. Od samog početka kad su nastup započeli pjesmom „Samuel“ te klasičnim introm Smrdljivih Martina, pjevalo se sa svih strana.
U nastavku je publika postajala sve glasnija, bilo pjevanjem, vikom ili naguravanjem u moshpitu. Iako istrošeni prijašnjim nastupima i podrškom Linije 109 i Špil Ligna, Martinima se ne može odoljeti. U prvi je red bilo nemoguće doći, u zadnjim se redovima stvarala pomutnja. „Slušam“, „Filozofija“, „Dani Moje Mladosti“, „Panika“ ovim su se redom nizale kroz večer, neumorno i neiscrpno. Prije samog nastupa, Martini su nam obećali gosta iznenađenja. Dobili smo ga nakon prvog seta pjesama te se trojci na pozornici pridružio Zvonimir Curiš na gitari. Uklopio se bez problema, a publika ga je pozdravila vriskom. Ostatak večeri, stanje se nije smirivalo. Napetost je rasla, a uzbuđenje se moglo nožem rezati na šnite.
Ako ste slučajno bili gladni, „Pršut i Smokve“ sigurno su vam odgovarali, ali ne više od hrena i krem sira. Pjesmu „Dilema“ ostavili su za sam kraj te nije bilo osobe u Vintageu koja nije s njima zapjevala. Nekolicina je već obukla majice inspirirane istom pjesmom koje su se prodavale za vrijeme koncerta, a sudeći po tome da su se rasprodale davno prije završetka, moglo bi se reći da ih publika voli. Sam se Urlić spustio s pozornice da zapjeva s publikom, a pjevalo se i onda kad su se svjetla ugasila. Premda bi se prijašnje spomenuta numerologija broja tri mogla nadovezati na Smrdljive Martine, od prvog je studenoga 2023. to nemoguće. Zvonimir Curiš najavljen je kao novi, četvrti Smrdljivi Martin, a baš se broj četiri veže uz cjelovitost i svestranost. Slučajnost? A da, slučajnosti ne postoje.
Teško je sve dojmove skupiti u nekoliko stotina riječi jer bi se o ovoj petnaestorici izvođača moglo pričati u nedogled. Ipak, postoji granica između priča i iskustava, a priča iskustvu oduzima previše. Da biste zaista osjetili trnce i ostali očarani, trebate biti tamo. Kad ih jednom doživite, zaraženi ste željom da ih odete gledati opet i opet. Jednom riječju, to je to: iskustvo. Neponovljivi, izvan vremena i prostora, oni su iskustvo.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
