Osim sjećanjima, u opisivanju svojih pjesama Nelson promišlja i teme kao što su priroda vremena, romantični odnosi, rat i vjera, a ono što ove eseje čini posebno privlačnima jest njihova konciznost i dubina u koju često prodiru s ograničenim brojem riječi.
Točno godinu dana nakon što je Bob Dylan lani objavio svoju briljantnu knjigu “Philosophy of Modern Song” u kojoj je opisivao svoje dojmove o nekima od svojih omiljenih pjesama (njih 66) raznih izvođača, sa sličnim konceptom javlja se i Willie Nelson, neumorni devedesetogodišnji country trubadur koji svake godine ispali po dva-tri albuma, a u zadnje vrijeme, čini se, i pokoju knjigu.
Za razliku od Dylana, Willie se, uz pomoć koautora Davida Ritza i Mickeyja Raphaela, drži vlastitog repertoara koji od kraja pedesetih naovamo broji mnogo više od tisuću pjesama, od kojih za potrebe svoje nove knjige “Energy Follows Thought” podnaslovljene “The Stories Behind My Songs” stari napušeni kauboj bira njih čak 160 te kroz prizmu svake od njih priča o pozadini njihova nastanka, dijeli sjećanja na prijatelje, obitelj i događaje iz života, svoju filozofiju, političke stavove i pogled na svijet, nasmijava nas i katkad dira u srce.
Baš poput Dylanove knjige, i “Energy Follows Thought” obiluje ilustracijama, fotografijama iz Nelsonova života i rukopisa pokoje pjesme u obliku u kojemu je nastala. Budući da zbirka pokriva tako velik broj pjesama, tekstovi su sažeti na duljinu od otprilike kartice teksta, a svakom prethodi i tekst pjesme o kojoj se priča. Pjesme su, pak, okupljene u poglavlja različitih duljina koja načelno pokrivaju njihovu tematiku, pa ćemo tako naići glave koje govore o samoći, kretanju i politici, a neke su pak posvećene cijelim albumima, pogotovo onim konceptualnim kao što su primjerice “Yesterday’s Wine” ili “Phases and Stages”.
Ne čudi da se Nelson u knjizi često bavi temama koje prožimaju i njegov kantautorski rad, pogotovo onaj aktualni, a koje se tiču prolaznosti života. Kad čovjek navrši devedesetu, ne preostaje mu mnogo dvojbe oko toga je li kraj blizu ili nije, a u sjećanja naviru stari, mahom pokojni prijatelji sa glazbene scene kao što su Paul English (kojemu je posvetio svoju prethodne memoare “Me and Paul”), zatim Waylon Jennings, Merle Haggard i Johnny Cash, a još češće i njegova nedavno preminula starija sestra Bobbie Nelson koja je svirala u njegovom bendu Family.
Osim sjećanjima, u opisivanju svojih pjesama Nelson promišlja i teme kao što su priroda vremena, romantični odnosi, rat i vjera, a ono što ove eseje čini posebno privlačnima jest njihova konciznost i dubina u koju često prodiru s ograničenim brojem riječi. Naravno, isti je slučaj i sa samim Williejevim pjesmama koje su ovdje prikazane, a što se otkriva kad ih vidimo u obliku slova na papiru, radije nego uglazbljeni tekst – Nelson je štedljiv autor i ne treba mu mnogo riječi da prodre do one istine koja prati tri akorda u country glazbi, da parafraziramo njegovog druga Harlana Howarda kojemu je ove godine posvetio album “I Don’t Know a Thing About Love”.
Recept za optimalni užitak u “Energy Follows Thought” jest isti onaj koji sam pripisao i za lanjsku Dylanovu knjigu, a to je da uz fizički primjerak (prvenstveno zbog ilustracija) slušate i audio zapis knjige koji u ovom slučaju čita slavni glumac Ethan Hawke, veliki ljubitelj Nelsonove glazbe koji je nedavno s kćeri Mayom (znate je iz “Stranger Things”) početkom prošlog mjeseca objavio i obradu Williejeve pjesme “We Don’t Run”. Hawke fenomenalno interpretira Williejeve stihove i pronalazi u njima poetičnost koju biste površnim čitanjem (pogotovo ako tekst otprije poznajete iz snimljenih pjesama) lako mogli previdjeti.
Također valja predložiti i to da prije čitanja svakog od odlomaka poslušate i pjesmu o kojoj tekst govori. To će vam bitno produljiti proces čitanja knjige, budući da je vrijeme potrebno za preslušavanje pjesme bitno dulje od onog potrebnog da se pročita (ili presluša) pojedini prateći tekst. Ali slušanje pjesme će vam dati i bitan uvid u sadržaj proze, pa se može ustvrditi da će produživanjem procesa samo biti produženo i uživanje u “Energy Follows Thought”.
(William Morris, tvrdi uvez, 400 stranica, listopad 2023.)