Obiteljski metal cirkus osnivača Sepulture i Soulflyja posjetio je i Zagreb. Veliki pogon Tvornice kulture u petak je bio je pun, ali nije svaka točka showa bila uspješna.
Nepotizam nije dobra stvar nigdje, pa ni u glazbi. Posljednji dokaz tomu je The Maximu Cavalera Tour u sklopu koje je Soulfly predvođen Maxom Cavalerom održao koncert i u zagrebačkoj Tvornici kulture. Ova opaska nipošto ne ide na račun Soulflyja, već na Maxovu odluku da za predgrupe uzme bendove u kojima sviraju neke druge Cavalere. U grupi Incite pjeva Richie Cavalera dok su u Lody Kongu Igor Cavalera Junior i Zyon Cavalera.
I jedna i druga predgrupa bile su idealne za lutanje pažnje uslijed njihovog podizanja besmislenog zida buke. Nezahvalno je (na kraju krajeva i netočno) na osnovu ta dva benda generalizirati mlade snage metal scene, ali ni Incite ni Lody Kong nisu svladali osnove lekcije žanra. Heavy metal publika po nekim teorijama jest najvjernija, ali ipak treba isključiti da je glupa, jer unutar žanra prilično sigurno odabire one kvalitetne. Stoga nije dovoljno imati prezime Cavalera, treba ga i dokazati – ponaosob. Incite i Lody Kong su propustili lekciju da je u metalu uloga gitarskog sola iznimno važna. Uzalud unisono skakutanje na pozornici i zauzimanje već toliko puta viđenih poza, ako, iz sinkopiranog ritma podebljanog distorzijom spuštenih štimova, gitara niti jednom ne vrisne u pjesmi.
Ista stvar je i s pjevanjem, oni koji valjaju posjeduju dinamiku i dok grgljaju, Incite i Lody Kong imaju samo poderane glasove i potpuno nerazumljive poruke svojih tekstova. Stalno se napinju da sve bude izvedeno iz sve snage i time nema igranja na kartu tempa i dinamike, već je sve jedna dozlaboga nezanimljiva pravocrtna buka. I da se vratim samo na gitarska sola, Lody Kong nije imao niti jedan, Incite jedan nakon 20 minuta koncerta i tek su nakon njega otkravili publiku, čudna li čuda…
I naravno, i jedan i drugi nastup su između pjesama bili ispunjeni stalnim nabrijavanjem na koncert Soulflyja. Taj običaj novijeg datuma, od kojeg posebno pate metalci i reperi, u kojima predgrupa stalno podsjeća da nakon nje dolazi velika zvijezda, me posebno smeta. I obično su to jedini trenuci kad publika uopće reagira, što samo u velikom broju slučajeva govori o kvaliteti. To ‘bratstvo titranja jaja većem od sebe’ u kojem svako zna svoje mjesto i shodno tome se ponaša pazeći da slučajno ne izađe iz okvira mi je potpuno neprirodno za pozornicu.
Nekad su predgrupe imale puno veću važnost. Glavne zvijezde su ih namjerno sabotirale u zvuku, ali su i predgrupe bile mangupi koji su se upirali iz petnih žila da ovima iza sebe uzmu show. Rijetki su bili trenuci da netko nekog najavljuje. Da nije bilo tako, primjerice na jedinom zagrebačkom koncertu Pantere kad su Anselmo i društvo otpuhali Anhilator, pa čak i zasjenili Judas Priest koji su bili zvijezde večeri, nitko ih se ne bi ni sjećao. A ovako svakoj ‘metalnoj glavi’ koja se tad bila zatekla u Domu sportova je bilo u par sekundi jasno da ispred sebe ima nove bogove metala, iako se samo trenutak prije s društvom sprdala na ime kao najgluplji mogući izbor imena benda. Svojim očima sam svjedočio i kada je početkom 90ih Dave Pirner, frontmen Soul Asyluma izvrijeđao Axla Rosea u prepunom bečkom Prateru, a bili su predgrupa Guns N’ Roses. Pa su koncert naprasno prekinuli tjelohranitelji Gunsa kad su Pirnera doslovce iznijeli s pozornice jer je ovaj kad je vidio da ga okružuju legao na binu. Ako ništa drugo, bar je Axlu jasno rekao što misli o njemu. Jednostavno volim kad je pozornica arena i kad se osjeti da netko uistinu grize i ne obazire se previše niti na zvijezdu pred čijom publikom svira niti nimalo ne pokazuje nesigurnost pred istom, već je bezobrazno pokušava preoteti.
Da dvije nepotističke predgrupe trebaju jesti još puno kaše bilo je jasno pošto je Soulfly izašao na pozornicu i otvorio pakao zbog kojeg su svi koji su ispunili veliki pogon i došli. Max Cavalera je bio gospodar tog pakla, jedan od moćnika stare garde thrash metala, koji je non stop pozivao publiku da napravi circle pit, kao da mu nije bilo dovoljno to što su metalci ispred njega bili u transu, već je htio vidjeti i vir koji sve guta.
U njegovom bendu gitarskih sola nije nedostajalo, Marc Rizzo je pronalazio frekvencije i tonove na tragu pokojnog Dimebaga, kao što je i nova ritam sekcija Tony Campos i David Kinkade glasno i precizno razarala. Nakon odličnog otvaranja s „World Scum“ i „Blood Fire War Hate“ publika je bila dodatno raspamećena Sepulturinom „Refuse/Resist“. Cavalera se na bivši bend tijekom koncerta ‘prisjetio’ još četiri puta sa „Arise“, „Troops Of Doom“, „Territory“ i naravno nezaobilaznim „Rootsom“. No Soulfly se nakratko poigrao i s nekim klasicima kao što je „Iron Man“ Black Sabbatha i „Respect“ Pantere.
The real Cavalera je gazio moćno i udarao po ušima, što je bilo sasvim dovoljno za večer ispunjenu decibelima i bez prethodnog ‘obiteljskog cirkusa’.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
