Edo Maajka u Vintage Industrial Baru – istinski majstor ceremonije

Pred kraj radnog tjedna Edo je bez pol muke napunio Vintage Industrial.

Edo Maajka u Vintage Industrialu (Foto: zg_crnjak/Music Box)

Ovog četvrtka Edo Maajka je prvi put nakon dvije godine nastupio u Zagrebu i nije uopće krio koliko je sretan što je opet tu. Već na početku koncerta zahvalio je zagrebačkoj publici, koja sudeći po naglascima, i nije bila toliko izvorno zagrebačka, ali je i izrazio žaljenje kako je klubova u kojima je nastupao sve manje. “Apeliram na sve vas mlade, koji imate nade: otvarajte, ljudi, i zovite nas da sviramo!”

Edo je ovaj put bio bez benda, a matrice mu je puštao Oli Dobolli. Bili su uvježbani i rasplesani, a Edo je od početka zauzeo centar pozornice, na kojem se, istina, nije predugo zadržavao, ali je u onom figurativnom centru pažnje definitivno ostao od prve stvari “Znaš me” do zadnje “Slušaj Mater”, a publika mu je sekundirala i na najstarijim i na najnovijim stvarima.

Otvorio je hitom pa sam očekivala da će na sljedećim (novijim) pjesama “Dobar vajb” i “Panika” publika malo odmoriti, ali beat je bio taman dovoljno tečan da je rasplesao sve puniju dvoranu, što je ustvari bio odličan potez s obzirom da nije bilo predgrupe. Kad je koju minutu kasnije krenuo refren od pjesme “Moćno” s istoimenog albuma, koncertni prostor Vintagea se orio.

Oli Dobolli (Foto: zg_crnjak/Music Box)

Edo je bio super volje, spomenuo je i Pips Chips & Videoclips, kojima je bio na dva od milijun koncerata u Saxu, koji u trenutku nastanka ovog izvještaja vjerojatno još uvijek traju, a tamo je uz Ripperovu i Yayinu kći Luciju Ivaniš gostovao na pjesmi “Ljubav”. Iako je rekao da su mu Pipsi najbolji zagrebački bend, spomenuo je i Porto Morto, s kojima je snimio “pošećerenu” obradu vlastite pjesme “Jesmo l’ sami”, a kad je s matrice krenulo uvodno svjedočanstvo, ljudi u publici znali su ga naizust. Ne moram ni govoriti kako je izgledalo kad je Edo počeo repati. Svi su ga pratili i ponekad glasno zavrištali, a on je šibao kao podmazan, i tek kad sam posvjedočila kako dvadesetogodišnjaci hvataju dah nakon dva stiha došlo mi je do glave koja je Edo mašina.

Oli je točno znao kad treba utišati podlogu u dijelovima refrena od “Jebo Vladu”, a s tom pjesmom logično je išla dvadesetjednogodišnja “Minimalni rizik”, vjeroajtno poznatija kao “Care, samo pare”, s Edinog prvog albuma “Slušaj Mater”. Od tada se, kaže Edo, ništa nije promijenilo (“jedna čaša pive i dvije flaše vode za stejdž”), iako je tada vjerovao da će dvadesetak godina kasnije on biti drugačiji. Da i dalje voli čagicu potvrdio je sljedećom pjesmom “I like to dance”, u kojoj je Budino pjevanje išlo s matrice, a nakon refrena je umjesto Vojkovog dijela krenula “Finally”, na kojoj mu također feata Buda, a s matrice je išao i dio koji izvodi Ntoko.

Edo Maajka u Vintage Industrialu (Foto: zg_crnjak/Music Box)

Vintageu nije trebalo podizanje temperature, ali Edo nije mario, nego je nastavio žestoko i zagrmio “Trpaj”, a publika mu je dosljedno odgovarala “pa zašto me tuku?” dok su oko mene svi repali jedni drugima, predani kao da daju posljednju izvedbu Nerudine zbirke Dvadeset ljubavnih pjesama i jedna očajnička. Edo je osjetio i taj hiperbolični vajb i nastavio sa “Sve prolazi”, kojoj je izveo i poneke dijelove Saše Antića a.k.a. Alejuandra Buendije, a i nju je spojio s pjesmom na kojoj Saša gostuje “Hajmo se nać”.

 Blaga najava kasnijeg ludila uslijedila je u jednom od stihova “Sevdaha o rodama”, a Edo je, namjerno ili ne, potvrdio ono da je isti kao i prije dvadeset godina i zaredao “par antiratnih, koje nam svima sada trebaju”, i to “No Passaran” (album “Put u plus”, 2018.), “Mater Vam Jebem” (album “No Sikiriki”, 2004.) i “Svaki čovjek” feat. Dino Šaran (album “Moćno”, 2021.), od koje su refreni opet išli s matrice, ovaj put Cobyjeve.

Edo Maajka u Vintage Industrialu (Foto: zg_crnjak/Music Box)

Edo je u Vintage doveo i gosta Tibora koji mu se priključio na “Letimo iznad”, a bio je bolji od Ede u traženju buke od publike (bar u nečem, ajde), ali nije tu bilo neke zavisti, Edo je samo prokomentirao da je to samo jedna stvar koju još treba naučiti. Tibora su ispratili sablazni zvukovi a u Vintageu su se ukazale “Prikaze”, koje mora da su utjecale na mikroklimu u Savskoj 160, jer je došlo do osjetnog lokalnog zatopljenja. Podsvjesno smo vjerojatno znali da je to stanje neodrživo, odnosno da neće još predugo potrajati, jer smo ušli u onaj finalni dio koncerta, kad se siju hitovi, a žanju razbijene boce. “Bomba” je pala na Vintage, a od nje se sve, naravno, “Pržiiii”, a čak je i Edo na kraju pao u nazalno-vibracijski trans. “Nemoj jebat me”, možda je koji čitatelj pravo pomislio, ne znajući da je slijedila “Saletova osveta”, možda upravo kao posljedica tog transa. Vidjelo se da ni Edo ne želi da večer završi pa je počeo pjevati refrene još jednom a capella s publikom. “No Sikiriki” je filozofija koju nije teško prihvatiti, dovoljno je koji dan preskočiti vijesti i umjesto njih poslušati stručnjaka hip-hopa Edu, koji moguće da ima i kakve magične moći, jer je uz njega sat i pol prošlo u minutu.

Nije bilo bisa; “ja kad odem, otišao sam”, reče Edo kao da to već ne znamo. Još “Mahir i Alma” i pokoja odbjegla suza na zadnjem refrenu “Šta će mi život” Silvane Amenulić i za sam kraj ostala je spomenuta “Slušaj Mater”. Od svirke preko tjedna očekuje se, dakako, manji kaos nego preko vikenda kada su posjetitelji glazbenih događanja nisu sputani sutrašnjim radnim danom. Ali Edo je stvarno toliko topao da je njegova energija zarazna, pogotovo jer za nju ne aktiviramo nikakav imunitet, nego je sa smješkom na licu prihvaćamo. A Edo, kao da je onaj klinac koji se na početku tisućljeća bojao hoće li uspjeti napuniti KSET, a ne istinski majstor ceremonije, zahvaljivao se i Vintageu i organizatorima i svima koji su došli i nastavili dalje širiti taj dobar vajb.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X