‘Brakovi su isti, djeca rastu’ – sve je, dakle, kako treba biti.
Interesantno, prvih nekoliko rečenica ovog izvješća nastalo je već jučer u ranim popodnevnim satima kad sam, preslušavajući njegovu novu pjesmu “Blijeda u proljeće”, shvatila da sam Damira Urbana ove godine vidjela (i čula) više nego vlastitu majku. Splet okolnosti koji je doveo do toga pretežno je vezan uz poslovnu suradnju, no da se ne lažemo – često mi je draže poslušati Urbana i njegovu četvorku nego roditeljske savjete, usprkos tome što roditelji znaju i (prije svega) žele najbolje. Kako god, sinoć sam se tako još jednom oglušila na te savjete, pritom uvjeravajući samu sebe kako imam dovoljno samodiscipline koja će me zaustaviti da pjevam s upalom grla. Naravno, bila sam u krivu a roditelji stvarno znaju najbolje.
U svakom slučaju, i ne čudi da smo se u protekloj godini tako Urban i ja susretali relativno često, počevši od njegovog najvećeg koncerta u zagrebačkoj Areni u lipnju pa preko ljetnih festivala i nešto intimnijih svirki poput one na magičnoj pozornici Malog Brijuna – s jedne strane, 2023. je Urbanu zaista donijela neke od najvećih i najspektakularnijih koncerata u karijeri, a s druge, njegova glazba jednostavno u sebi ima taj element poznate topline i sigurnosti kojoj ćete se uvijek rado vraćati, neovisno o životnim stanjima u kojima se nalazite. Uostalom, Damir je to najbolje sročio otvorivši sinoćnji koncert s “Nitko osim nas” i uz malu opasku o tome kako je i kod njih sve po starom – “brakovi su isti, djeca rastu” – sve je, dakle, kako treba biti.
Inače, kad je riječ o njihovim zagrebačkim nastupima, posljednjih je godina postalo izvjesno kako bi Urban& & 4 vjerojatno mogli nastupati i tri noći zaredom na već tradicionalnim predbožićnim svirkama u Tvornici, no sve je vodilo ka “osvajanju” Arene Zagreb što se napokon i obistinilo početkom ljeta i uz preko deset tisuća posjetitelja. Možda je upravo zbog te Arene odluka o nastupu u Saxu koji prima jedva parsto ljudi mnogima došla kao blagi šok, dok je s druge strane sasvim logično poslije spektakla u našoj najvećoj koncertnoj dvorani prirediti i totalnu suprotnost sa malim i doslovno ekskluzivnim klupskim koncertom za koji su ulaznice nestale u manje od minute. Uostalom, upravo takvi koncerti nerijetko skrivaju i različita izneneđenja i poklone publici (ipak je vrijeme blagdana) pa smo tako sinoć slušali i “Kasno je za ljubav”, pjesmu koju je bend vjerojatno zadnji put izvodio uživo još negdje tamo prije objave posljednjeg studijskog albuma “Lipanj, Srpanj, Kolovoz”.
Divno je i primijetiti kako “Lipanj, Srpanj, Kolovoz” i dalje rezonira s publikom – čak ako i one singalong hitove na trenutak ostavimo po strani, “Kuća sjećanja”, “Dobar znak”, “Div” ili već spomenuta “Nitko osim nas” uvode nas tako u intiman Urbanov svijet a s kojim se prokleto lako poistovjetiti. Pritom ta glazba ne predstavlja samo prolazni šum s kojim će se tih par stotina duša povezati na nekoj površnoj, plastičnoj razini, već će slušatelj u njoj pronaći sebe, ali možda i onu mračniju stranu sebe u koju ponekad i ne želi baš previše dirati. Ako mene pitate, upravo je to čarolija Urbanove glazbe.
Nemoguće je ne pisati o sinoćnjem koncertu a pritom ne spomenuti možda i najemotivniji trenutak večeri, izvedbu hita “Mjesto za mene” s natjecateljicom HRT-ovog showa The Voice, Marinom Ramljak. Moram priznati da uopće ne pratim aktualni televizijski program pa samim time niti natjecateljske formate poput Voicea, međutim, Urban je u ulozi mentora na oduševljenje svih prisutnih u Saxu ipak odlučio otići i korak dalje, pruživši Marini priliku za nastup pred “živom” publikom i bez televizijskih kamera – što je ipak prilično drugačije iskustvo od ponekad sterilnih studijskih uvjeta. Marina se ovdje snašla sjajno, usprkos tremi na početku nastupa (što je, uostalom, sasvim normalno), a Urban ju je pritom kroz pjesmu vodio kao roditelj vlastito dijete – pruživši joj ujedno i pomoć, utočište, ali i priliku da u potpunosti zablista.
Usprkos očekivanjima pojedinaca, na sinoćnjem se bisu nije našao i novi singl “Blijeda u proljeće”, no tko zna, bend možda upravo tu premijeru čuva za domaći teren u Rijeci gdje će nastupati krajem tjedna na dva također rasprodana koncerta u Pogonu kulture. Obzirom na katarzično iskustvo Damira Urbana i njegove četvorke na sinoćnjem koncertu u Saxu, mogu samo zaključiti kako zavidim svima koji će istu emociju doživjeti i u nadolazećim danima.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
