Nakon 30 godina od ‘proboja’ na našu glazbenu scenu Urban gleda u budućnost sa zadovoljstvom, a njegova publika s iščekivanjem o sljedećem umjetničkom djelu.
Već je trideset godina prošlo kako je na državnoj dalekovidnici bila predstavljena u to doba mlada grupa Laufer i njihova pjesma „Moja voda”. Pjevač Damir Urban je već tada širokoj publici ponosno ostavio svoj zaštitni znak: osebujno interpretatorsko umijeće i grafičko dočaravanje želje da voli i bude voljen unatoč sijasetu unutarnjih konflikata kojima bi se podrobnije bavio u riječima pojedinih pjesama. Od tada naovamo je imao umjetničke interesantne i nepredvidive projekte, potpisnik ovih redaka će priznati da baš sa svim Urbanovim idejama nikako nije bio na „ti”, kao i da je, ne jednom, bio nevjerni Toma prema njegovim pjesmama istim onim koje su 10.6.2023. sjale poput dragulja. Ipak, na koncertu u zagrebačkoj Areni sav njegov trud mu se vratio s kamatama, sva ona lutanja, odustajanja, eksperimentiranja, svo to iskustvo kao da se ujedinilo i dalo Damiru Urbanu poseban sjaj, kao da je dobro naučio na svakoj grešci koju je napravio, a i potpisnika ovih redaka su ostavili samog i zadnji tračci skepse.
Iako je pripremanje koncerta u najvećem prostoru do sada uvijek rizičan posao koji nosi svoje sumnje i samopreispitivanja, pred koncert koncert u Areni Urban je imao komotnu situaciju: recentna dugosvirajuća ostvarenja „Lipanj, srpanj, kolovoz” i „Live at Lisinski” (snimljen sa Zagrebačkom filharmonijom) toplo su primljeni i od publike i od kritike, a nikako nije loš osjećaj gledati kako relativno nedavno izdane pjesme „Iskra”, „Sama”, „Div”, te „Nitko osim nas” i „Kuća sjećanja” postaju koncertni favoriti koje publika želi čuti. Iako se to nigdje nije „službeno” navelo, Urban ove godine obilježava 30 godina nespavanja na lovorikama, a to je bolje i od običnih 30 godina karijere.
Oboružan aranžmanima Ante Gele te Alanom Bjelinskim i Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, kao i vjernom pratećom „četvorkom”, Urban je svoje pjesme predstavio u ponešto glamuroznijem izdanju koje im odgovara kao što Bryanu Ferryju pašu sako, kravata i svilena košulja. Ionako jake pjesme dobile su još na ljupkosti i pristupačnosti, što u konačnici, ako ikad bude izdana snimka ovog koncerta, čini taj možda izdani zapis najvjerojatnije prvim izborom za nekog tko nikad nije čuo za Damira Urbana. Tu su „Black Tattoo”, „Astronaut”, „Ruke” za one koji vole pompoznu tutnjavu da se sve trese. Tu su „Sutra ćemo pričati”, „Div” (potonje dvije osobni favoriti večeri) ili „Dirigent” za one koji vole „zahtjevnije” forme. Tu su bile i Mozartine na pjesmama „Priđi mi bliže”, „Black Tattoo” i „Svijet za nas” kojima je zaključen koncert. Tu su „Moja voda”, „Mjesto za mene”, „Nebo” za one koji vole hitove, a za one koji vole iznenađenja, bila je obrada pjesme „Ni u tvom srcu” koju su svojevremeno izvodili Rade Šerbedžija i Kemal Monteno. I na tom, za njega atipičnom terenu Urban se pokazao na razini zadatka. Na toj pjesmi mu se pridružio raznježeni Rade Šerbedžija dodavši opet jedan neočekivan začin ionako već beskompromisnom koncertu i umjetniku.
Na sceni je podsjećao na mlađeg brata Ljubiše Stojanovića Louisa koji je rano otišao u grad i osobno, u muzici koju su kreirali, osjetio sam himničnost i zanesenost koju su u jednom trenutku zaboravili isporučivati članovi grupe U2, a set lista je bila žanrovski raštrkana, a opet povezana i koherentna. U dva i pol sata koncerta bilo se teško sjetiti koju pjesmu nije izveo, a trebao je. Kao izvođač, Urban se najboljim pokazao kad je štreberski složio parametre te nakon toga pustio emocijama slobodu. Sam je priznao da se nije pripremao za govorancije, no sad je na najljepši način naučio da se nastupanje u malom klubu ponešto razlikuje od nastupa u vrlo, vrlo ugodno popunjenoj Areni Zagreb.
Nakon 30 godina od „proboja” na našu glazbenu scenu Urban gleda u budućnost sa zadovoljstvom, a njegova publika s iščekivanjem o sljedećem umjetničkom djelu. Ovo možda nije svijet za njega, ali je lijepo da je on u tom svijetu. Mnogi su mu jučer lijepo zahvalili na tome.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
