Ovaj put iz Srbije – Superval+ ponovno je zagrebačkoj publici uz već poznate bendove Šteker i TereT pružio priliku upoznati mlade izvođače sličnih scena u regiji. Bili su to Maršali, pobjednici državnog natjecanja srednjoškolskih bendova Rock Serbike, a projekt se proveo u suradnji s Udruženjem nastavnika Muzičke kulture Srbije te kao i obično u Vintage Industrial Baru u četvrtak 4. siječnja.
Večer je otvorio Šteker, sastav koji mnogo obećava. Bend čine Ema Komušar (bas), Lana Rebrina (bubnjevi), Zvonimir Balić (gitara) i Bruno Zver (vokal i ritam gitara). Od početka je bilo jasno kakva im muzika ide, pjesme su lagane, ugodne i catchy, a od toga ne odskaču niti jače stvari. Ipak, u više su navrata publiku natjerali na pogo, a pjesma “Nudli u WC-u”, energična i duhovita odlično je zaokružila cijeli nastup. Fali im iskustva kako bi stvorili snažniju prisutnost na stageu, a ritam sekcije bi valjalo uštimati, no promatrajući ih, lako ih se zamisli na mnogo većoj pozornici pred mnogo većom publikom. S obzirom na to da je Vintage ovakvim sastavima jedna od najboljih opcija, to mnogo govori.
Otkriće večeri bili su Maršali, bend iz Bečeja. Mladi čak i po standardima ove scene, sastav čine Dušan Ivanović (bas i back vokal), Nemanja Radosavljević (bubnjevi), Katarina Pivnički (gitara i back vokal), Mateja Stražmešterov (klavir) i Strahinja Tanasijin (gitara i vokal). Ranije su pobijedili na natjecanju Rock Serbika i time zaslužili dolazak u Zagreb.
Pri samom dolasku, trema je bila vidljiva na kilometar, no to su većinom simpatično isfurali, a frontmenove nervozne fore bile su neodoljive, kao kad je publici preporučio Velvet Underground ili rekao da voli pjevati na-na-na jer to svi znaju. Muzikom su nastavili večer u stilu Štekera, samo bolje. Bila je to odlična pop rock laganica, a cijeli bend super funkcionira kao cjelina. Bilo da se radi o originalnim pjesmama kao “Plovidbi” ili adaptacijama kao “Odraz”, sve su pjesme u stilu njihovih uzora, grupe Eve Braun.
Ipak, ne može ih se optužiti za neoriginalnost s obzirom na to da su toliko mladi sastavili vlastitu set listu, a imaju i vlastiti šarm. Električni Orgazam meets Daleka Obala, reklo bi se. Tekstovi ne idu dalje od onog što bi se u takvom žanru očekivalo, no sve funkcionira, što o ovako mladim glazbenicima puno govori. Postoje samo dvije zamjerke: klavir se slabo čuo i samo na trenutke dolazio do izražaja, dok se back vokali skoro uopće nisu čuli. Ne bi se ni primijetilo da su tu, da ispred lead gitaristice i basista nisu bili mikrofoni i da nisu pomicali usne. To je šteta jer sudeći po pjesmama koje se mogu naći na YouTubeu, u ovom bendu nitko nema razloga biti sramežljiv.
Finale i vrhunac dobili smo od iskusnog i popularnog Superval benda TereT, u sastavu: Fran Kovačević (vokal i gitara ), Borna Brosig (gitara), Antonio Jakus (bas), Jan Shourgot (klavir) i Luka Dučić (bubnjevi). S mnogo nastupa i puno truda već su stvorili značajnu publiku, a svi su uhodani, nabrijani i na stageu se osjećaju kao kod kuće. Tko je ikad bio na njihovim koncertima znao je što može očekivati i u muzici i u performansu, ali s vremenom su oboje naučili raditi odlično.
Fran Kovačević bio je karizmatičan i energičan, zabavljao publiku pantomimom, a početak je djelovao gotovo luđački, s naglim preokretima i bendom za čije bi članove vjerovali da sve rade spontano, samo da nisu toliko međusobno usklađeni. Publika se odmah naelektrizirala i stiskala u prvim redovima, što je bendu davalo dodatnu energiju, stvarajući svojevrsni feedback loop.
Osim poznatih singlova kao “Spasi me” i “Cimet” bila je tu i nova stvar, “Oluja”, a kako se koncert nastavio, atmosfera se lagano primirila. Posljednja pjesma, “Daleki Otok” je u usporedbi s početkom zvučala gotovo kao sentiš, što ne govori o manjku žestine u bendu već u pametnom strukturiranju nastupa. Sve u svemu, TereT je pokazao da je i više nego zaslužio mjesto među samim vrhom svoje scene, a i potencijal da se iz nje probije.
Superval+ ponovno je pokazao sposobnost okupljanja mladih bendova i potencijal suradnje sličnih organizacija u više država. Za sada nam ostaje samo čekati i nadati se da će se ovakve manifestacije nastaviti, proširiti, a možda i kopirati.