Obzirom da Hrvatsku nikad ovoliko nije tresla Eurosong groznica u trenutku dok Dora još nije ni održana odlučili smo zaroniti u dalju prošlost i vidjeti kako je bilo nekada kad je o Euroviziji svoja mišljenja i komentare davao naš doajen glazbene kritike – Dražen Vrdoljak. Donosimo drugi tekst trodjelnog feljtona, odnosno Draženov komentar na pjesmu Eurovizije napisan 30. travnja 1978. godine
Komentar: Pjesma Evrovizije 78. – „EVROVIZIJSKI TURIZAM“
Datum: 30. travnja 1978.
Izvor: Nepoznat
Ovogodišnje natjecanje za pjesmu Evrovizije popratili smo u svjetlu nedavno pokrenute kampanje domaćih revija za povratak Jugoslavije na tu navodno glazbenu smotru. Ako je suditi po skladbama, izvođačima, scenografiji, glasanju i ostalim osobinama pariškog izdanja Evrovizije, teško da bi se mogao uočiti bilo kakav pomak od rutinskog pravila igre, što znači da smo ponovno posvjedočili dvosatnoj televizijskoj dosadi u kojoj je trebalo biti izuzetno pronicljiv opažač detalja kako bi se jedna pjesma uopće razlikovala od druge. Što se tog promatrača tiče, svaka je pjesma isto tako mogla biti prva kao i posljednja; najviše me dirnula režiserova zamisao da u off-scenama prikaže duh šlagerskog internacionalizma tako što je zapovjedio konkurentima da se prilikom izmjene na sceni kurtoazno pozdrave. Toliko ljubavi u međunarodnom šou-biznisu, osim toga na jednom mjestu, odavno već nismo vidjeli! Inače, svima je jasno da se u televizijskom prijenosu kao istinska glazba mogao računati tek kratkotrajan intermeco u kojemu je nastupio veteran jazz-violinist Stephane Grabelly.
Nije naodmet uočiti kako su napokon domaći zagovarači ponovno priključenje Jugoslavije shvatili da na Evroviziji nema govora o glazbi. Naime, većina dokaza u korist još jednog našeg pokušaja svodi se na ukazivanje turističkih aspekata eventualnog jugoslavenskog sudjelovanja: pa to je besplatna reklama za našu zemlju, pa vidjet će nas 500 milijuna gledalaca, pa sve su to potencijalni gosti naših ljetovališta i hotela, itd. Logično je pomisliti da bi se u duhu takve argumentacije za ponovno sudjelovanje Jugoslavije na „Pjesmi Evrovizije“ trebali zainteresirati „Generalturist“, „Dalmacijaturist“, „Atlas“ ili „Putnik“, a ne „Studio“, TV novosti, „Stop“ ili Jugoslavenska radio televizija. Jer, ako će od tog sudjelovanja profitirati turizam, zašto onda turistički radnici ne bi birali našeg predstavnika? Dakako, mogli bi se uključiti i individualni proizvođači turističkih usluga. Recimo: svaki deseti gost koji odluči ljetovati u Jugoslaviji potaknut našom pjesmom na Evroviziji neka dobije sedam besplatnih pansiona! Mislim da bi turistički pregaoci mogli prihvatiti ovu ideju to više jer, s obzirom na propozicije, vjerojatno ne bi poklonili isuviše besplatnih sedmodnevnih ljetovanja.
Zanimljivo je da su isti oni listovi koji sada zagovaraju povratak na Evroviziju bili najglasniji kad je tu manifestaciju trebalo ocrniti zbog neuspjeha naših predstavnika na njoj. Evrovizija je u njihovim očima donedavno bila kuhinja u kojoj je jedino važan profit, a on se ostvaruje mućkanjem međunarodnog diskografskog kapitala na račun malih i nevinih, među koje je, dakako, uvrštena i Jugoslavija. Sada nas, međutim, ponovno tjeraju u taj vještičin kotao kao da su najednom zaboravili na svu njegovu „opakost“. Čudno, ali ako se uzme u obzir da principijelnost često ovisi o nakladi slijedećeg broja, pa prema tome i o atraktivnosti „akcija“ poput ove evrovizijske, onda im možemo oprostiti.
(Kad smo već pri tiražnim „akcijama“: „Studio“ je čitav onaj cirkus oko gostovanja anonimnog Martina Jaya, „pjevača koji je zasjenio Eltona Johna i Toma Jonesa“, pretvorio u prvoaprilski štos! Čitaoci ipak nisu toliko naivni da povjeruju tako providnim, tome i nimalo duhovitim opravdanjima za neuspjeh jednog tko zna s kakvim nakanama zamišljenog koncerta. Inače, u Velikoj Britaniji mora da vlada zaista zabrinjavajuća ekonomska kriza kada jedan kraljičin podanik pristaje da se za 300 funti iznajmi kao klaun „Studija“ kako bi preživio!)
Kad smo već započeli s Evrovizijom, ostanimo do kraja u društvu te teme! Publici koja prati akciju estradnih revija u korist ponovnog sudjelovanja Jugoslavije, mogle su na oči navaliti suze ganuća nad primjedbama pjevača i skladatelja kako „njih nitko nije pitao“ trebamo li se povući ili ne trebamo.
Kao, o tome je presudio „netko viši“, a mi glazbenici ostali smo bez glasa. Netko bi stvarno mogao pomisliti kako su na jugoslavenskoj estradi pjevači i skladatelji ugrožene ovčice, što je u krajnjoj konsekvenci i točno, ali dobar dio odgovornosti za takvu situaciju snose upravo „ugroženi”. Na jednoj strani tuže se jer se njima, eto, manipulira kao u evrovizijskom slučaju, a na drugoj strani bez prigovora se podaju svim mogućim oblicima manipulacije i kompromisa s glazbenom industrijom. Zaista je licemjerno da se na manipulaciju tuže pjevači koji po stupnju vlastitog talenta ne bi bili u stanju načiniti ni korak naprijed uz pomoć vlastite inicijative, bez pomoći „manipulatora“.
Ako se u Jugoslaviji danas na prste jedne ruke mogu izbrojati izvođači koji su sposobni da vlastitim snagama realiziraju svoju karijeru (kao interpreti, skladatelji, tekstopisci, aražneri i uopće – kompletni glazbenici, što je standard posvuda na svijetu) onda „izmanipulirane“ zaista ne treba žaliti!
Dražen Vrdoljak
Pročitajte prijašnji tekst:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
