Zvuči li vam naslov klikbejtasto? Apsolutno ste u pravu. I namjera nam je privući vašu pažnju. Ali u ovom slučaju nije fejk klikbejt, već ima i priča. Važna priča.
Priču sam čuo s različitih izvora, a ljudi je posebno vole pričati uživo. Svatko pokušava uhvatiti poantu na svoj način. Ja ću je prepričati kako samo je čuo. Ne mislim sad provjeravati podatke. Jednostavno hoću zabilježiti što se priča, jer je i to neka informacija i tu priču možda treba zabilježiti.
Priča ide ovako: Dvije cure, jedna Slovenka, druga Hrvatica odu na nagovor nekoga na neku glazbenu radionicu u London. Tamo naprave pjesmu i izvedu je na nekom opskurnom koncertu, valjda u organizaciji te radionice koju su pohađale, i među petnaestak znatiželjnika koji su to gledali slučajno se nađe menadžer / producent / štogod korejskog pjevača koji se naziva V i koji je jedan od članova BTS-a, najpopularnije K-pop grupe na svijetu – grupe poznate po specijalno posvećenim tjednima najpoznatijeg svjetskog lanca brze hrane po tome da ljudi stoje u redovima kako bi pojeli pomfrit iz kartona s njihovim likovima i taj karton ponosno odnijeli kao trofej kući koji će potom slikati i okačiti na Instagram.
Dakle, menadžer / producent /štogod korejskog pjevač koji se naziva V ponudi glavnim junakinjama ove priče deal da dotični V izvede njihovu pjesmu i uvrsti je na svoj novi album ako mu se svidi. Naravno da mu se svidi, jer inače bi priči možda bio kraj. Nakon toga slijede stotine milijuna pregleda i preslušavanja dotične pjesme po streaming servisima. Jedan od najtraženijih pop pjevača današnjice bira upravo tu pjesmu za singl. Ne samo pjesmu na albumu, već singl. A singl je ledolomac. U suprotnom tone cijeli brod, tj. album. U toj sferi biznisa stvari su kristalno jasne, time i nemilosrdne. Najopakija sfera. Imaš hit ili nemaš je biti ili ne biti. I tu je, eto, i jedna djevojka iz Hrvatske, Hrvatske u kojoj mediji stalno traže neke u svijetu popularne Hrvate, i onda ta djevojka dođe u glavni grad s bendom čija je članica (i autorska i izvođačka) i čiju pjesmu pjeva korejski pjevač koji se naziva V, i sva vaša djeca znaju tko je on, i onda na zagrebački koncert dođe sedamdesetak ljudi u Vintage Industrial Bar.
Jeste li zapanjeni? Vjerojatno jeste, jer za početak nemate pojma o kome se ovdje radi. Jer, eto, sigurno se pitate kako to da je jednom predsjedniku države, ili premijeru slučajno promaklo da im je takva zvjerka u gradu. Pa da kojim slučajem dođu na koncert, ako već zbog protokole ne mogu ugostiti, jelte, hrvatsku autoricu čiju pjesmu je čulo najviše ljudi na svijetu, svih vremena, kako bi se ono već kazalo. Ali imaju oni pametnijeg posla.
No da skratimo neizvjesnost. Bend se zove freekind. U njemu su pjevačica i klavijaturistica Sara Ester Gredelj i bubnjarica Nina Korošak-Serčić. Kako su zvučale u Vintage Industrial Baru? Tako da slušate najrafiniraniji upbeat R&B koji vam je nekim slučajem sletio iz, štajaznam, Brooklyna i onda autor ove črčkice svako malo skreće pogled u stranu i ne gleda na pozornicu da se uvjeri koliko je taj zvuk „crn“ u najboljem glazbenom smislu te riječi, jer crnci uvijek imaju way-too-much bolji osjećaj za ritam od nas bijelaca (ispričavam se svima što sam i dalje pobornik te stare škole, ali nemrem si pomoći kad uši šalju signale koje šalju), i onda pogledam na stage i stoput se u jednoj večeri uvjerim da su cure bijele i da je njihova talent, isporuka te glazbe, emocija, obraćanje publici nešto tako cool da je to teško za povjerovati (što praćenje scene donosi, ali ne tako često). Gotovo da ne vjerujete kako su lako dešifrirale taj kod i kako se poigravaju s njim, a opet unose sebe i nepatvorenu ljubav prema glazbi. I eto, bilo nas je uistinu približno sedamdeset (brojao sam svakog u publici zbog interne oklade).
Možda se pitate: kako to? Jer, eto, prošao i neki Porin a albuma „Since Always and Forever“ grupe Freekind. nigdje na vidiku. Pa neka je nekim slučajem i strani izdavač, nema veze, to nije bio nikakav problem za bend Dina Jelusića po pitanju nominacija, pa zašto bi bio i za freekind.? Treba li više nešto komentirati i po tom pitanju, iako je nekakav službeni komentar ovogodišnje cehovske glazbene nagrade izostao na ovom portalu?
‘Ajmo samo za kraj utvrditi timeline.
V je globalna pop zvijezda današnjice. I za njega pjesme piše i jedna djevojka iz Hrvatske.
Transfer Dina Jelusića na poziciju klavijaturista Whitesnakea oglašen je na sva zvona toliko glasno da je čovjek upao i na mjesto žirija Voicea.
Posljednji hit album Whitesnakea bio je „Slip of The Tongue“ iz 1989. godine. Službeno je tada još Jugoslavija postojala.
Vidite li u čemu je problem? Vidite li koliko kaskamo za praćenjem pravih uspjeha, slučajno i onih koji se mogu nazvati najvećim uspjesima hrvatske glazbe ikad? Gdje smo ono?
U 1989.?
Živio Whitesnake!
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
