Iako ih publika nije gledala u jednakom broju kao kad su pozornicu dijelili s Daliborovim granjem u rasprodanom Boogaloou, momci iz Skotnog vraga dokazali su da veću posjećenost svakako zaslužuju.
Zadrži humor u glazbi, govorio je veliki Frank Zappa, a tu rečenicu mogli bi uzeti kao lajtmotiv onoga što se u četvrtak događalo u Vintage Industrial Baru. Tamo je, naime, svirala opičena četvorka iz Virovitice još opičenijeg imena Skotni vrag kojoj je satira iliti zajebancija neizostavni dio svega što rade, počevši od pseudonima članova (Papa Š., Pater Rodrigo, Monsinjor Luigi i Kardinal Broz) preko halja u kojima nastupaju pa sve do naslova pjesama kao što su “Smurf Surf” ili “Gigi Aids”.
Takav pristup, što je stari Frank zaboravio spomenuti, često predstavlja potencijalnu zamku u smislu da cijela priča vrlo lako može završiti u sprdnji i parodiji, odnosno svesti se na razinu vica koji ćete eventualno imati potrebu čuti jednom i nikada više. Skotni vrag, baš poput Zappe i ovdašnjih mu učenika tipa Buldožer, tu su zamku izbjegli ponajprije sviračkim umijećem i studiozno razrađenim aranžmanima svojih pjesama koje su pune različitih dionica, promjena tempa i melodije te sumanutih vokalnih harmonija. Također, na albumu prvijencu i svježe objavljenom, kako su ga sami nazvali, međualbumu prošli su kroz stvarno impresivan niz žanrova, pri čemu ih dva do tri, ponekad i više, znaju ugurati i u samo jednu skladbu.
Sve to moglo bi, istini za volju, potpasti pod psihodeliju, ali onu koju su na svom legendarnom debiju “Freak Out!” izvodili Mothers of Invention, što znači da tu ima i jazza, surfa, funka, žešćih rock obrazaca, nekakvog neo proga, čak i power popa. Ovo posljednje ponajviše se odnosi na stvari s nadolazećeg, još neobjavljenog albuma iako to treba shvatiti uvjetno pošto je i ta podvrsta gitarističkog popa provučena kroz kreativno ludilo Skotnih vragova. Sinoć sam povremeno primijetio i sličnost s najranijim i najekscentričnijim radovima Kande, Kodže i Nebojše, kao i njihovih sugrađana i suvremenika poput Dece loših muzičara, točnije pjesama tipa “Ubiše Pabla”.
Čuli smo i aktualni singl “Schmirkling”, ovaj put bez Mile Kekina, no moram priznati da mi isti spada među njihove slabije stvari. Puno bolji dojam zato su ostavile uvodna “Skotni vrag” i produžena “Vlak ili bus” premda nije isključeno da ću kroz nekoliko sati promijeniti mišljenje i među vrhunce uvrstiti nešto drugo.
Bend se i dobro zajebavao s publikom, a da će biti tako dalo se naslutiti već na ulazu gdje smo dobili brojeve za tombolu. Podjela nagrada ponovno je bila praćena preradom Fantoma “Sretna ti tombola” koju su izvodili i jesenas na koncertu u Boogaloou. Taj nastup, kada su pozornicu dijelili s Daliborovim granjem, napunio je spomenuti klub, što je ispravno bilo shvaćeno kao pobjeda alternativne scene. U četvrtak se takvom posjetom nisu mogli pohvaliti iako je, po svemu što smo čuli i vidjeli, svakako zaslužuju.