U drugom činu svoje planirane trilogije Queen Bey nadahnuće nalazi u tradiciji country glazbe svoje zemlje zamišljenoj u ruhu suvremenih pop trendova.
Kad bismo išli u potragu za prvom komercijalnom country glazbom u povijesti, vjerojatno bismo dobacili cijelo stoljeće unazad i pronašli The Carter Family, obiteljsku vokalno-instrumentalnu skupinu iz Virginije koju su pokrenuli braća A. P. i Ezra Carter sa svojim suprugama Sarom i Maybell. Potonja će nastaviti tradiciju u doba folk revivala šezdesetih godina prošlog stoljeća s postavom u kojoj će pjevati sljedeća generacija obitelji, odnosno njezine kćeri Anita, June i Helen Carter.
Danas, devedeset i šest godina nakon što je izvorna postava obitelji Carter otpjevala svoj najveći hit, “Wildwood Flower” i lansirala country za masovnu konzumaciju, još jedna žena istog prezimena zamišlja vlastitu viziju žanra prilagođenu pop produkciji svoga vremena. Beyoncé Knowles-Carter na Veliki je petak objavila “Cowboy Carter”, drugi čin svoje zamišljene trilogije u kojoj studira tradiciju američke popularne glazbe, nakon što je prije dvije godine projekt otvorila s “Renaissance” na kojim se bavila plesnom glazbom, elektronikom i LGBTQ kulturom.
Premda se “Cowboy Carter” naširoko najavljivao i još uvijek se naziva njezinim “country albumom”, to ne znači da Beyoncé na njemu zvuči kao country izvođačica, jer ona to nije niti može biti. Već u uvodnoj pjesmi “AMERICAN REQUIIEM” ona iznosi manifest ploče dok u pozadini svira svojevrsna verzija rock opere iz sedamdesetih na tragu Queena ili, više u duhu sadržaja, Sly and the Family Stone. Jedni su je, kaže, kritizirali da zvuči suviše country, dok su joj vrata country glazbe ostala zatvorena kasnije zbog nepovjerenja i, ruku na srce, rasizma, jer publika koja otkida na Morgana Wallena neće prigrliti crnu pop zvijezdu i ikonu gay populacije kao jednog od svojih istaknutih predstavnika.
No, “Cowboy Carter” ionako nije album za tu publiku. To je album na kojemu Queen Bey još jednom radi studiju iz povijesti glazbe i pogotovo crne kulture u toj glazbi, te se prisjeća mnogih svojih prethodnica koje su jednako tako udarale o zatvorena vrata sve dok ih jednom ne bi napokon otvorile. Čut ćemo tako u jednoj od uvodnih minijatura i glas Linde Martell, prve crnkinje koja se nastupila na pozornici Grand Ole Opryja, a na singlu “TEXAS HOLD ‘EM” čut ćemo sample bendža koji svira Rhiannon Giddens, Pulitzerom nagrađena glazbenica koja cijelu karijeru posvećuje istraživanju utjecaju crnih izvođača na folk i country glazbu u Sjedinjenim Državama.
Bio bi velik uspjeh za njih da jedna planetarna megazvijezda poput Beyoncé svojim djelom baci reflektor na neka od ovih imena, no internet pokazuje da je neupućene u povijest popularne glazbe (a takvih, izgleda, ima mnogo) podučila i divovima kao što su Sir Paul McCartney i The Beatles izvodeći prilično konzervativnu verziju njihove “Blackbird” s legendarnog dvostrukog “Bijelog albuma” Fab Foura, himnu rasnog očaja na američkom jugu 1960-ih. Također valja napomenuti da svoju verziju diva izvodi uz pomoć afroameričkih country izvođačica Tanner Adell, Tieru Kennedy, Brittney Spencer i Reynu Roberts.
Još je više pozornosti privukla njezina obrada “Jolene” legendarne Dolly Parton koja u svom uvodnom skitu tu pjesmu povezuje sa zloglasnom “Becky with the Good Hair” iz pjesme “Sorry” s albuma “Lemonade” iz 2016. u kojoj se Beyoncé obračunava s bračnom nevjerom svog supruga Jay-Z-ja. Bey tako “Jolene” pretvara iz očajne molbe za milost kakva je bila u kultnome originalu u badass prijetnju: “I’m warning you, don’t come for my man.” Puristima se ovakav radikalni zahvat u tematiku izvornika nije dopao, ali kao što rekosmo, “Cowboy Carter” nije album za puriste.
Kad nabrajamo materijal koji koketira s primjerima country i pop tradicije svakako valja izdvojiti i pjesmu “YA YA” koja semplira megahit Nancy Sinatre “These Boots Are Made for Walking”, još jednu feminističku badass himnu iz pera kraja kaubojske psihodelije i saharinskog podzemlja, Leeja Hazlewooda. Beyonce koristi priliku da ovu pjesmu napuni i povijesnim referencama na neka od mjesta koja su prva prihvaćala i podupirala crne glazbenike tijekom tzv. ere Jima Crowa, dok sama glazba pokriva najveći žanrovski raspon na cijelome albumu i pretvorila se u rani favorit obožavatelja u nekoliko dana od objave.
Ipak, ako tražite ovu pjesmu, kao i još neke koje ju okružuju, na vinilnom primjerku albuma “Cowboy Carter”, mogli biste ostati razočarani. Prvi vlasnici LP-ja javljaju da je čak pet skladbi izuzeto s fizičkih primjeraka albuma, a neki smatraju kako su te pjesme naknadno dodane na digitalno izdanje nakon što su ploče i CD-ovi već otišli u tisak. S druge strane, očito je da je dio materijala morao ostati isključivo u digitalnom obliku budući da kompletno izdanje broji čak 27 traka (neću reći pjesama, jer dio njih su samo skitovi poput spomenutog Dolly Parton ili pak onih Willieja Nelsona u imaginarnoj radijskoj emisiji “Smoke Hour”) i traje impozantnih, da ne kažemo pretjeranih, osamdeset minuta.
U tom vremenskom razdoblju svašta je nagurano u “Cowboy Carter” od gostovanja pop zvijezda poput Miley Cyrus (“II MOST WANTED”), Post Malonea (“LEVII’S JEANS”) i repera Shaboozeyja na trap/rap obračunu “SPAGHETTII” do pravog suvremenog pop countryja na singlu “16 Carriages” i gospel kode “Amen” koja glazbeno vraća album na njegov početak i zatvara “Drugi čin” kao kompletan krug.
Moglo bi se reći da bi ovaj album dobio na slušljivosti da je skraćen za otprilike pet brojeva (ali ne onih pet koji nedostaju na vinilu); bio bi to pitkiji uradak pogodniji za usputnu konzumaciju, ali i ovako njegovi uspjesi tek se počinju redati. Već objavom prvog singla Beyoncé je postala prva crnkinja na vrhu Hot Country Songs ljestvice i prva crnkinja koja je poslala country pjesmu na vrh Billboardove Hot 100 ljestvice. Samo pričekajmo rezultate prodaje “Cowboy Cartera”, a onda pričekajmo i Grammyje da vidimo hoće li ovim albumom, koji je uz spomenuti “Lemonade” vjerojatno najbolji u njezinoj karijeri, uspjeti postići ono što joj je dosad izmicalo, i na svoje povijesno rekordne trideset i dvije nagrade Akademije dodati napokon i jedan za album godine.
Za to vrijeme mainstream pop nastavit će svoje trenutno popularno okretanje prema country glazbi, pa nas tako vrlo skoro očekuje i country album Lane Del Rey. Taj trend će trajati dok ne zapuše neki novi vjetar… A otkuda bi taj novi vjetar mogao zapuhati možda nam otkrije upravo Beyoncé sa završnim činom svoje renesansne trilogije.
Ocjena: 9/10
(Parkwood Entertainment LLC / Columbia Records / Sony Music Entertainment / Menart, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
