Prefiks ‘mitski’ jedan je od onih koje redovno srećete u tekstovima o glazbi, a u Jugi je krajem sedamdesetih i posebno osamdesetih upravo savršeno pasao riječkoj sceni.
Osim kvalitetom i eklektičnošću, pripadnici te scene na razini mita bili su i zahvaljujući izostanku nekog ozbiljnijeg diskografskog traga, čak i u slučaju punk prvoboraca Termita ili Ogledala, jednog od najboljih pop sastava toga vremena. Stvari nisu izgledale tako loše u prvoj polovici najslavnije muzičke dekade ovih prostora, barem za one popističnije nastrojene bendove poput Xenije i Denis & Denis koji su prvo uspjeli doći do ugovora za izdavanje ploče, a potom ostvariti i sasvim solidnu karijeru. Do 1987. godine, odnosno do trenutka kada je objavljen vinil kojim se bavimo u ovom tekstu, njihovi mlađi kolege iz, primjerice, Idejnih nemira ili spomenutih Ogledala više nisu bili na radaru velikih diskografa i tuzemnih varijanti lovaca na talente (jedinu iznimku ove teorije predstavljao je Cacadou Look iz Opatije). Alternativnije skupine, prvenstveno Grč koji je dotad iza sebe već imao split izdanje s Mrtvim Kanalom i album prvijenac, mogle su računati na podršku muzički najotvorenije republike bivše države, no slovenski izdavači kao što je bila Galerija Škuc albume su objavljivali na kasetama u tiražama od svega par stotina primjeraka. Sve to pokušala je ispraviti kompilacija „Rijeka-Paris-Texas“, čija se posebnost, među ostalim, nalazila i u činjenici da je pokrivala i yin i yang glazbenog svjetonazora „grada koji teče“.
Na A strani tako su se bez iznimke našle grupe koje su inspiraciju izvlačile iz post-punka, noisea, gothica i nekih drugih rock pravaca koji su izbijali iz američkog i britanskog rock undergrounda toga vremena. Drugu polovicu ploče sačinjavali su zato bitno drugačiji izvođači, oni koji su se, ne bez razloga, nadali da će njihove pjesme postati svejugoslavenski hitovi, makar u okvirima u kojima je to polazilo za rukom EKV-u ili Boi.
Ploča, koja se na police dućana vratila s originalnim omotom Dejana Kršića, starta silinom napalm bombe s tri pjesme Grča, uključujući njihovu najslavniju, ali i bolno pogrešno shvaćenu „Noćas se Beograd pali“. Zoran Štajdohar Zoff tako se prije nekih godinu dana u razgovoru za naš portal prisjetio da se zbog te skladbe na udaru dušebrižnika i „drugova“ našao čak i voditelj koji je „Rijeka-Paris-Texas“ pustio u sklopu svoje emisije na Radio Rijeci.
Od samog početka, Grč su hodali najtamnijim i najporemećenijim sferama društva, pokazujući koliko malo je potrebno da zavladaju nasilje i mržnja, a svoje proročanske sposobnosti potvrdili su kroz samo nekoliko godina kada je čitava zemlja počela nalikovati scenariju iz njihovih tekstova. U izvornoj fazi benda važnu ulogu igrao je i gitarist Zoran Klasić Klas čiji su čudni, skoro pa jazzirani riffovi davali intrigantnu i originalnu notu njihovom mračnom i bučnom izričaju.
Diskografski debi ovdje su imali i Let 3, tada svježe preimenovani iz Let 2 iz čijeg je opusa preuzeta danas prilično zaboravljena pjesma „Pokušaj“. Ista je bazirana na iščašenoj (anti) funk dionici na basu i efektnim neopsihodeličnim uletima gitare, no ipak je ostala u sjeni druge uvrštene stvari, budućeg klasika „U rupi od smole“. Već tada je bilo kristalno jasno da se radi o izvanserijskom sastavu koji u svojim rukama ima sve što je potrebno da postane jednom od predvodnica naše rock scene iako ništa nije dalo naslutiti da će njihova glazba u budućnosti postati puno manje bitna od suludih kostima, zajebancije i medijski temeljito popraćenih performansa. Kakve-takve naznake toga eventualno su donijele Strukturne ptice, art skupina koju nije bez razloga smatrati i svojevrsnom riječkom supergrupom, ali „Hramovi“ i posebno „San“ zvučali su puno kaotičnije i tmurnije od bilo čega što će Mrle i Prlja raditi kasnije.
B stranu su otvorili Idejni nemiri, iz sadašnje perspektive vjerojatno najopskurniji bend ovdje, što sudeći po kompoziciji „Bombe i bomboni“ nikako nisu zaslužili. Njihovu jedinu uvrštenu kompoziciju na „Rijeka-Paris-Texas“ uvijek sam doživljavao poput nekakve komercijalnije verzije Leta 3 uz natruhe beogradske scene koja je, posebno Ekatarina Velika, izvršila snažan utjecaj i na još dva benda s ovog albuma, Grad i Fit. „Ima li nešto“ nije samo najbolji trenutak Grada, već zaslužuje mjesto i na bilo kojem best ofu riječke scene, no korektna mada bitno slabija „Vodi me“ pokazala je da ipak nemaju kapaciteta za ulazak među stvarno velike.
To se nije moglo reći za Fit iako su svoju karijeru gradili skoro pa isključivo u Beogradu i Srbiji, gdje su i danas puno veće ime nego kod nas, s iznimkom Rijeke. Šteta je što uz „Ritam promjene“ nisu dobili priliku predstaviti se još ponekom pjesmom, ali to je ispravljeno već godinu kasnije kada im je PGP izdao prvijenac „Uz Rijeku“.
Jedini koje još nisam spomenuo ujedno su i oni čija je kvaliteta bila gotovo obrnuto proporcionalna njihovom statusu na ex-yu sceni. Ogledala su imala iznimnog pjevača (povremeno i bubnjara) Lea Rumoru, pjesmaricu, baš kao u slučaju Boe, ispunjenu pop stilizacijama naučenim od Davida Bowieja ili Bryana Ferryja, osuvremenjenu tadašnjom produkcijom bez nepotrebnih i u rekordnom roku zastarjelih korištenja elektronskih perkusija ili pretjeranog oslanjanja na sintesajzere. Njih je bilo, da se razumijemo, ali nikada nisu u drugi plan izgurali gitare Damira Bajića. Zbog toga su im najveći, uvjetno rečeno, hitovi „Ogledala su oko mene“ i „Samo ti“ izdržali test vremena, a puno godina kasnije, točnije 2008., kada je njihov posthumno objavljeni eponimni album konačno ugledao svjetlo dana, otkriveno je da su imali čitav niz jednako dobrih, povremeno čak i boljih pjesama od ovih s „Rijeka-Paris-Texas“. Poslušajte „Još jednom“ ili „Dok grad spava“ i bit će vam jasno o čemu pričam.
(Dallas Records (1987. / 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
