Epitet vanvremenski možda ga neće pogurati na listu aktualnih jazz bestselera, niti će ga dovesti do trendy publike koja prati Kamasi Washingtona, ali će ostati trajna oznaka ovog briljantnog albuma.
U grandioznoj karijeri koja traje četiri i pol desetljeća Dele Sosimi odavno je postigao gotovo sve što bi mogao poželjeti proslavljeni afrobeat muzičar. U mladosti je dugo svirao s Felom Kutijem i uz njega ušao u najveće afričke glazbene mitove i legende. Za stare dane nedostajao mu je još samo jedan monumentalan album koji će, kad dođe vrijeme za to, priložiti kao svoju oporuku. Na njemu je radio nekoliko godina, a čim je lani izbacio najavni EP „The Confluence“ bilo je jasno da bi uskoro u rukama mogao držati istinsko remek djelo. Sad je sve gotovo. Naslov je ostao isti, sadržaj je poduplan, „The Confluence LP“ je genijalan.
Virtuozni londonski klavijaturist nigerijskih korijena Dele Sosimi bio je tek šesnaestogodišnji klinac iz Hackneya kad je 1979. dobio stalno mjesto u orkestru Fele Kutija Egypt 80. U Felinoj pratnji odigrao je zapažene uloge na antologijskim albumima „I.T.T (International Thief Thief“, „Original Sufferhead“, „Army Arrangement“ i „Teacher Don’t Teach Me Nonsense“. Pošto se u Lagosu sprijateljio s Felinim starijim sinom i svojim vršnjakom Femijem Kutijem 1986. prešao je u njegov novoformirani sastav The Positive Force.
S Femijem je snimio ploče „No Cause for Alarm“, „Mind Your Own Business“ i „Wonder Wonder“. To je sve napravio prije tridesete, a zatim se nekoliko godina držao podalje od velikih pozornica. Vratio se u London i uglavnom svirao na afro jazz sessionima po manjim klubovima. Premda je istodobno pokrenuo vlastiti projekt Gedu Resurrection s muzičarima iz nigerijske dijaspore, isprva se činilo kako nema mnogo frontmenskih ambicija ni ozbiljnijih autorskih zamisli. Međutim, u razdoblju nakon Feline smrti dogodio se prvi masovniji internacionalni afrobeat revival.
Predvodili su ga najrazvikaniji house producenti poput Masters At Work, a bivši Felini najbliži suradnici momentalno su se našli u središtu pozornosti kao najpouzdaniji jamci stopostotne autentičnosti ovog trenda. Najtraženiji od Felinih ljudi bio je, naravno, legendarni bubnjar Tony Allen. Drugi na popisu afrobeat doajena bio je Dele Sosimi, pa mu je Universalova filijala Family Records povjerila selekciju materijala za trostruki CD „Afrobeat Essentials“. Na toj pedantno složenoj kompilaciji zapadnoafričkih klasika i novijih proafričkih traka našla se i njegova kompozicija „Turbulent Times“ koja je upućivala na istoimeni solo prvijenac iz 2002. godine.
Dok je album prolazio uglavnom nezapaženo, naslovna tema u house remiksu Joe Clausella zavrtjela se po mnogim top klubovima i Dele Sosimi je postao globalni ambasador afrobeata. Albumima „Identity“ iz 2007. i „You Know Fit Touch Am“ iz 2015. opet nije napravio neki značajniji promet, ali je iz njih izvukao jake singlove „E Go Betta“, „Sanctuary“ i „Too Much Information“ koji su zahvaljujući sjajnim retrofuturističkim remiksevima imali skoro neograničen rok trajanja na afro danceflooru. U velikom koncertnom projektu „Saluting the Black President Fela Kuti“ pripala mu je jedna od glavnih uloga, uz nenadmašni bubnjarski tandem Tony Allen – Ginger Baker. Nažalost, to je bila posljednja prilika za ponovni susret udarne postave afrobeat velikana. Ginger Baker umro je 2019., Tony Allen pokopan je godinu kasnije. Dele Sosimi ostao je zadnji od Felinih prekaljenih suboraca.
Vrhunski instrumentalist, pjevač i kompozitor u novi projekt „The Confluence“ nije krenuo sa svojim standardnim londonskim Afrobeat Orchestrom, koji još uvijek izgleda i zvuči kao prirodni nastavak Egypt 80, nego je okupio manji sastav Estuary 21. Najprije se povezao s renomiranim indie kantautorom i producentom Samom Duckoworthom, pa su zajedno složili ekipu za album. Odabrana sviračka postava je većinom britanska po imenima i poprilično šarolika po ranijim stilskim preferencijama. Ima tu poznatih faca kao što su saksofonist Pete Fraser (Pogues, Field Music) i perkusionist Afla Sackey (Ibibio Sound Machine), zatim iskusnih session muzičara među kojima su puhač Sam Ewens, bubnjar Callum Green i basist Phillip Van Der Brandleder, a ima i totalnih nepoznanica poput nigerijske pjevačice Lizzy Dosunmu kojoj je ovo valjda diskografski prvijenac i odmah je zablistala kao lead vokal u „E Si M’edo“.
Izvan Estuary 21, kao gosti u pjesmi „Open Up“ pojavljuju se mladi indie folk kantautor Sam Eagle i stari latin perkusionist Snowboy, kultna figura londonske acid jazz scene 1990-ih. Iz ovakvog rasporeda glavnih i sporednih uloga dalo bi se naslutiti kako „The Confluence“ neće biti tipičan retro afrobeat album ili još jedna nostalgična afrobritanska reminiscencija na Felu, ali odmak koji je napravio Dele Sosimi kroz ovih 11 pjesama posloženih u 40+ minuta svejedno je zapanjujući.
Dobio je perfektan balans nigerijskih Yoruba ritmova i napjeva u „Ori Mi“, afroameričkog ghetto funka u „Ride Out the Storm“, barskog bluesa u „You Don’t Have To“, zapadnoafričkog psihodeličnog soula u „Mo Se B’ola tan“, starinskog afro jazz funka u „Otito Ti Jade“ i modernog UK jazza u „The Rumblings“. Dobio je i onaj rijetki štih vanvremenske glazbe zbog kojeg se „The Confluence LP“ izvrsno slaže s relativno nedavnim izdanjima Tonya Allena (i Damona Albarna) poput „Film of Life“ (2014), kao i s klasicima iz nekih davnih vremena.
Ako prije ili poslije nove ploče Dele Sosimija izvrtite prastarog Manu Dibanga – „African Voodoo“ (1972), War – „The World Is a Ghetto“ (1973) ili Hugha Masekelu – „The Boy’s Doin’t It“ (1975), samo će se u nekim tehničkim detaljima otkriti da je od njih do „The Confluence“ proteklo pola stoljeća. Epitet vanvremenski možda ga neće pogurati na listu aktualnih jazz bestselera, niti će ga dovesti do trendy publike koja prati Kamasi Washingtona, ali će ostati trajna oznaka ovog briljantnog albuma.
Ocjena: 10/10
(Wah Wah 45s, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
