Kultni srpski bend iz Bora potvrdio je svoj status, ali i najavio novi album koji će se umnogočemu razlikovati od slavnog prethodnika.
Kako će zvučati novi album Goribora? Sudeći po subotnjem koncertu u Močvari gdje je kultni sastav iz Bora predvođen karizmatičnim frontmenom i pjesnikom Aleksandrom Stojkovićem održao koncert, to će svakako biti iznenađenje u odnosu na debitantski album iz 2007.godine. Stojković je svoju liriku sveo na minimum. Može se reći na izvikivanje svojevrsnih haiku parola uz žestoki ritam koji valja i na momente pomućuje svijest svojom razornom mantrom.
Kao da više nema prostora za stihove i daljnje ogoljenje duše, već samo krik i time simboličko oslikavanje psihičkog stanja kroz nekoliko riječi koje u slučaju Goribora sjedaju na pravo mjesto kad je u pitanju funkcionalnost istih s glazbom. Da kojim slučajem ne „sjedaju“ kako treba lako bi se moglo zaključiti da je jedan od najznačajnijih poeta balkanske post rock priče u najmanju ruku zanijemio.
Ovako, čini se da je zanijemio sa svrhom kako bi se prepustio frenetičnom ritmu dvije gitare, kompjutera i pojačanja u obliku bubnjara. Publika u krcatoj Močvari je itekako osjetila taj frenetični ritam, uživala u njemu i naravno posebno u pjesmama s prvog albuma koje su u međuvremenu dobile kultni status. Publika je pjevala zajedno sa Stojkovićem koji i ovoga puta nije bio okrenut prema istoj, već je u svom poznatom grčevitom stezanju stalka za mikrofom bio okrenut profilom.
I pored toga snaga njegove karizme kao frontmena nije nimalo bila upitna. Stojkovićevo padanje u trans nije nešto što se može odglumiti, a prokleto je zarazno za svakoga tko se nalazi u publici. Svaka riječ koju otpjeva za njega je duboko proživljena bol koja pak posjeduje u sebi iscjeliteljsku moć na koncertu, jer katarza traje i traje, iako bi po svoj prilici po temama koje Goribor obrađuje publika trebala momentalno pasti u duboku depresiju.
No Stojkovićev autoegzorcizam nudi olakšanje i to je onaj element koji posjeduju uistinu samo veliki bendovi. Dapače publika je uživala u Stojkovićevom stavu potpunog ignoriranja iste kada je u pitanju konverzacija između pjesama, koje kao i da je nije bilo tijekom jednoipolsatnog nastupa oslobođenog i od biseva, koji također u slučaju Goribora ne igraju neku posebnu ulogu. Bend je od samog početka proizvodio užarenu magmu koja se lijevala po stisnutoj (ali i rasplesanoj) publici koja je time dobila potpunu zadovoljštinu.
Dobar je bio i izbor predgrupe.Ugrijavanju je svojski prionuo bend Vlasta Popić iz Varaždina, mladi alter rock trio kojem u glazbenom smislu treba još prakse, ali je najvažnije da su njegovi članovi svirali beskompromisno i žestoko od srca što je polučilo dobre reakcije.
Kako za sada stvari stoje Goribor nije izgorio, već se još više rasplamsao, a novi album se sigurno može ubilježiti u „rubriku“ najiščekivanijih.