Glazbeno proljeće u metropoli je u punom cvatu, a raznolikih događanja ima toliko da ih se ne može sve pohvatati. U endemsku priču koja nije za svakoga, već za onu vrstu slušatelja željnih potpuno drukčijih pristupa i nastupa spada četvrto izdanje eksperimentalnog zvučnog događanja Gibanja koje je proteklog tjedna donijelo 14 upravo takvih koncerata.
Gibanja su se najvećim dijelom odvijala u prostoru Kontejnera u Odranskoj ulici, a u četvrtak ih je ugostila Močvara, klub na savskom nasipu, gdje je tog dana sve počelo poetičnim dokumentarnim filmom, portretom francuske pionirke zvuka, elektroničarke Éliane Radigue, a potom je slijedio audiovizualni performans Kassela Jaegera i Eléonore Huisse, da bi večer zatvorio domaći sastav The Anti-Teleological Rock Combo za kojeg sklada naš poznati multiinstrumetalist Leo Beslać.
Može se reći da je to bio i nastup promotivnog karaktera obzirom da The Anti-Teleological Rock Combo ovog mjeseca objavljuju album „Moto susreti treće vrste“ za Kopaton Records koji su pokrenula braća Nenad i Alen Sinkauz.
Leo Beslać koliko je maštovit u aranžmanima, toliko je i u davanju naziva, jer „Moto susreti treće vrste“ mi nekako vuku na njegov potpis. I sad, obzirom da u The Anti-Teleological Rock Combu dominiraju električne gitare Luke Čapete i Pavla Jovanovića, tako se nekako tijekom nastupa sjetih knjige „Hell’s Angels: Neobična i zastrašujuća saga“ koju je napisao Hunter S. Thompson i kojeg je pisanje iste skoro stajalo glazbe obzirom da se zamjerio jednom od vođa Hell’s Angelsa.
Uglavnom, u jednom dijelu je Thompson pisao o trenutku kad su Anglesi po prvi put došli u doticaj s LSD-ijem i kako ih je taj percepcijski šok, za njih potpuno neočekivan, odveo do psihodeličnog rocka, te je posljedično ta supkulturna grupacija dotad uglavnom indiferentna na glazbu prihvatila najuvrnutiji glazbeni oblik tog vremena, nakon čega je upravo taj psihodelični rock na koji su se dotad palili samo studenti postao i njihov.
Obzirom da znam i kako izgledaju domaći moto susreti i koliko je naglasak na desetljećima nepromijenjenom hard rock repertoaru, tako mi se vrzmala „što bi bilo kad bi bilo“ misao o tome kako bi izgledalo da The Anti-Teleological Rock Combo stvarno izađe na neku od pozornica na nekom od moto susreta. Mogli bi pod dva uvjeta. Prvi je da pozornica bude zaštićena žicom od koje bi se odbijali bačeni predmeti iz publike, a drugi… pa da se recimo prije koncerta netko pobrine za situaciju koju je u svojoj knjizi opisao Hunter S. Thompson, što bi svakako dalo vrlo zanimljive rezultate.
Uglavnom, The Anti-Teleological Rock Combo u nekom super pojednostavljenom prikazu imaju dvije glavne značajke. U prvoj se doima da bend nikako da krene dok kratkim onomatopejskim minijaturama i igranjem po žicama komuniciraju Beslać, Jovanović i Čapeta dok na bubnjevima slično ‘diše’ Marco Quarantotto. U drugoj, kad krenu i kad nazidaju zvučni zid, onda pak ne mogu stati. Beslać se kasnije uhvatio i flaute, pa je onda i to nosilo neki čudni odjek kao da je kojim slučajem Ian Anderson iz Jethro Tulla uzeo previše LSD-ija. A opet, The Anti-Teleological Rock Combo su tim svojim zvučnim kaosom u kojem su između ostalog „svirali i mikrofonijama“ vladali preciznošću math rockera.
Dakako, publika naklonjena eksperimentalnom zvuku iako malobrojna te večeri u Močvari, burno je reagirala nakon zvučnih poglavlja (možda je umjesnije reći to nego ‘kompozicija’), te za kraj dobila uvrnutu verziju grungea iz ruku The Anti-Teleological Rock Comba, no eto jedan od njih je razmišljao o tome kako bi to sve izgledalo na moto susretu treće vrste, jer uvijek ima prostora za šok efekte čak i u ovom vremenu u kojem se kolokvijalno vjeruje da su se svi rock šokovi već odavno dogodili.
Unaprijed pozdravljam inicijative domaćih moto kubova koji razmišljaju o moto susretima treće vrste. Onak, malo za promjenu od „Born To Be Wild”.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
