Jozef van Wissem u Močvari – čovječe, ne lutnji se

Čovjek koji si je za umjetničku misiju zacrtao revitalizirati instrument koji već stoljećima djeluje arhaično i sinoćnjim je nastupom na nasipu dokazao da taj zadatak i nije onako neizvediv kako bi nam se intuitivno mogao činiti.

Jozef van Wissem u Močvari (foto: Ivan Laić)

Kad kažemo da je Jozef van Wissem možda najpoznatiji svjetski lutnjist, to zvuči kao da ne mora nužno značiti mnogo. Jer tko uopće svira lutnju u 21. stoljeću? Koliko je taj srednjovjekovni instrument čiji zvuk još možemo čuti samo u povijesnim filmovima i serijama imao slavnih svirača unazad nekoliko stoljeća? Čovjek ima dojam da je slušanje koncerata tog atavističkog glazbala mnogo sličnije kakvoj posjeti muzeju nego bilo kakvoj izvedbi onoga što smatramo suvremenom glazbom.

Da su takvi pogledi na zaboravljenu lutnju pogrešni dokazuje upravo van Wissem, nizozemski skladatelj i glazbenik s njujorškom adresom koji je za jedan od svojih glavnih umjetničkih ciljeva zacrtao revitalizaciju ovog mnogožičanog instrumenta pod egidom do koje bismo mogli stići parafrazirajući jednu već duže aktualnu: Make Lute Sexy Again. Sam izvođač dolazi odjeven u dugački kaput sa šeširom na glavi i golemim privjeskom križa oko vrata, izgleda kao kakav propovjednik iz nekog steampunk okruženja. Na pozornici pak, golem i dugokos izgleda kao da bi mogao biti frontmenom nekog death metal sastava.

Na svoju odiseju revitalizacije lutnje kojoj pristupa s dvojne pozicije baroknog instrumentalista i avangardnog kompozitora kreće još početkom stoljeća i tko zna koliko bi dugo ostao izvan pogleda šire javnosti koja nema običaj kopati po prašnjavim nišama u kojima se može pronaći lika poput Jozefa, da početkom prošlog stoljeća nije započeo suradnju koja će rezultirati time da kad god mu se spomene ime, najkasnije u sljedećoj rečenici slijedi i ono legendarnog redatelja Jima Jarmuscha.

Jozef van Wissem u Močvari (foto: Ivan Laić)

Njih dvojica snimili četiri zajedničke ploče tijekom , a u tom razdoblju dogodila se i njihova najpoznatija suradnja, ona na soundtracku Jarmuschevog vampirskog filma “Only Lovers Left Alive” gdje je van Wissem svoje naoko arhaične zvukove spajao s redateljevim drone bendom Sqürl, a koja će biti okrunjena nagradom za najbolji soundtrack na Filmskom festivalu u Cannesu. Njihova suradnja traje i danas, često nastupaju zajedno, a lani su objavili i svoj aktualni album “American Landscapes”. Van Wissem paralelno gura i vlastitu obilnu solo karijeru, a ove godine je izdao već dva albuma “The Night Dwells in the Day” s početka godine i soundtrack filma “Un prince”, još jednog kanskog naslova, prošli mjesec.

Na krilima navedenih izdanja nizozemski nam je Veli Jože došao u novi posjet Močvari, po prvi put nakon deset godina kad je sudjelovao u razgovoru uz projekciju filma “Partir to Live” i odsvirao besplatni koncert zagrebačkoj publici. Sinoćnji nastup nije bio besplatan, a vjerojatno je i bolje tako, budući da u posljednje vrijeme sve češće svjedočimo nekim nezainteresiranim tipovima koje muzika gotovo i ne zanima, pa se više zabavljaju u međusobnim razgovorima narušavajući doživljaj drugima oko sebe. Ograničen na stotinu i četrdeset sjedećih mjesta, van Wissemov koncert garantirao je pozornu publiku, a zatvaranje šanka za vrijeme nastupa smanjilo je i protok ljudi za vrijeme koncerta kao i neželjeni žamor i zveckanje.

Opisati kompozicije koje smo sinoć čuli bilo bi nalik opisivanja slona slijepcu. Njegovo hipnotičko prebiranje po žicama stvara neke paralelne zvučne vrtloge koji slušatelja uvlače u se naizmjence. U drugoj polovici koncerta čuli smo i inovativno korištenje slidea koji na lutnji stvara zanimljiv zvučni efekt, a Jozef je u više navrata i zapjevao svojim dubokim glasom još više djelujući poput neke mračne i kultne figure iz svijeta metala.

S obzirom na činjenicu da se istovremeno s lutnjističkim koncertom u susjednom prostoru šatora Cirkobalkane u dovrištu Močvare odvijao i nastup dvaju kantautora, Petera Pieka iz Njemačke te Ivana Ščapeca u solo varijanti kao Eine, moglo bi se reći da proslava Močvarinog 25. rođendana nije stala noć ranije Roedelius & Roedeliusa već se inkognito provlači i dalje. Večeras Tidal Pull i ###, sutra Stonebride; čovjeku dođe da podigne vlastiti šator u dvorištu i ostane tamo do daljnjega.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X