Dva benda koja su gostovala u Zagrebu (Kadavar 2017., All Them Witches 2019.) su preko Močvare dogurala do – autootpada. Koncertni prostor (na otvorenom) u Dortmundu, nazvan Junkyard je područje nekadašnjeg autootpada i u dekoraciji se to ponosno ističe.
Ono što je važnije za primijetiti jest da reciklaža i ponovna upotreba otpada omogućava da se prostori namijenjeni za njihovo skladištenje upotrijebe za nešto drugo, konkretno, za prostore za bavljenje kulturnim djelatnostima. Vickasti će čitatelji primijetiti da takav vid umjetnosti i ne zaslužuje bolje nego autootpad, no dortmundski nastupi sastava Kadavar i All Them Witches su potvrdili ono što su posjetitelji močvarnih koncerata već znali, da je riječ o vrlo moćnim sastavima koji su sposobni kreirati jedinstvenu atmosferu koja će kritičare podsjetiti na hard rock ili stoner rock, nalazili se oni na Wembleyu ili okruženi starim željezom (zbog čega su kamen i željezo u naslovu).
Koncertna večer je startala u 19:00 sati, po rasporedu, nastupom berlinskog kvarteta Kadavar. Ono što upada u oči je što su scenski u prvom planu basist Simon “Dragon” Bouteloup i bubnjar Christoph “Tiger” Bartelt, instrumentalisti koji publikom komuniciraju isključivo neverbalno, a njihov položaj i ponašanje sugerira da su frontmeni. To pogotovo vrijedi za Simona koji svojom pojavom asocira na uskrslog Lemmyja Kilmistera, vječito gladnog i žednog adrenalina, samo bez karakterističnog režanja, dok Bartelt plijeni pažnju svojom energijom i izvrsnim bubnjanjem.
Gitarist i pjevač Christoph “Lupus” Lindeman po sviranju i pjevanju ostavlja jedan dojam, a po scenskoj pojavi drugi – naime, frizurom i posturom podsjeća na Bjorna Ulvaeusa iz grupe ABBA, što i nije baš u skladu s atmosferom Kadavarovih pjesama koje će pristaše novijih trendova nazvati stoner rockom, a pristaše starijih trendova miksom Black Sabbatha i Led Zeppelina.
Unatoč sumornim tonovima, Kadavarov zvuk zadržava partijanerski štih, što je prepoznala publika, a produljeni instrumentalni pasaži nisu remetili dramaturgiju cijelog otprilike jednosatnog nastupa s obiljem potmulih tonova, kompleksnih ritmova i neumornih solaža. Ni Kadavar, ni All Them Witches ne podcjenjuju publiku, koja im uzvraća prihvaćanjem zahtjevnih glazbenih komada i tražeći još. U odnosu na svoj nastup u Močvari, Kadavar je sada kvartet, te zvučnu sliku popunjava Jascha Kreft, koji je uglavnom na drugoj gitari i klavijaturama.
Nešvilski kvartet All Them Witches također vole sličan zvuk kao i Kadavar, no za razliku od Kadavara, All Them Witches je bliži introspektivnim temama. Samoća i izolacija se zrcale u notama ovih Amerikanaca i dok je Kadavar prezentirao instrumentalne virtuozne pasaže, All Them Witches je kreirao atmosferu, otprilike onakvu kada se tulum u dva ili tri ujutro u noći sa subote na nedjelju počinje pretvarati u otrežnjenje, no kao što na autootpadu možemo pronaći vrijedne materijale, tako i u slijepim ulicama naših emocija možemo pronaći spasenje i nove prilike.
Za ljubitelje stilskih ladica njihova bi muzika mogla biti stoner blues. Odrješita “Enemy of My Enemy” s recentnog izvrsnog studijskog albuma “Nothing As Ideal” je zazvučala kao posveta legendarnom albumu grupe Queens Of The Stone Age “Songs For The Deaf”, ali i kao životni credo pjevača, frontmena i basista Charlesa Michaela Parksa Jr. koji je bio praćen gitaristom Benom McLeodom, klavijaturistom/violinistom Allanom van Cleaveom i bubnjarom Christianom Powersom. Allanova violina je bila tajni as u rukavu u nastupu ovih Amerikanaca koja je dozirano rastapala zvukove i pjesme.
“I just wanna live my life” poručuju u pjesmi “Mountain”, kompoziciji ambivalentnog ozračja, koja reflektira konflikt potreba za hedonizmom i za autentičnošću: uzeto je nečeg previše i vrijeme je za odlazak. Subjektivni osjećaj je bio obrnut: momci kao da su se tek zagrijali za pravi stvari i da je trebalo slijediti barem još pola sata zvučne tutnjave u putovanjima na kraj noći na rubovima nemirnih snova i želja za životnim promjenama. Satnica je bila takva kakva je bila: manje od sat i pol za All Them Witches je bilo možda dosta, ali za publiku nije. Nakon što je puštena muzika s razglasa i nakon što su se članovi povukli sa scene (prije 22 sata), u Dortmundu je bio još dan, definitivno previše svjetla za ovakav tip muzike, no barem su bili oblaci i kiša pa nije manjkalo turobnog ambijenta.
Ako se ikad All Them Witches i Kadavar ugoste na ovakav način u Hrvatskoj, taj događaj treba nazvati Brujačnica i naravno, ni u ludilu ne početi s koncertima prije 23 sata.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
