Hipiji, putnici, ljubitelji prirode. vegetarijaci, napušenci, Goa trenseri, ljudi duge, pshihodeličari, techno frikovi, mirotvorci…
DAAD gathering ili okupljanje prošlog vikenda održano u mjestu Dádpuszta u susjednoj Mađarskoj, događaj je desetinu manji od ogromnog O.Z.O.R.A. Festivala alternativne kulture i glazbe koji će od 26. srpnja do 6. kolovoza ponovo okupiti 50 do 60 tisuća posjetitelja povodom svog 25. okupljanja.
Pogonsko gorivo za posjet ovom “malom” festivalu bio je svakako headliner zadnjeg dana, Monolink, a koji je nastupio u nedjelju, od 20.00 do 23.00 sata na pozornici Dragon nest. U deset godina bavljenja glazbom stekao je vjernu publiku. Kroz dva albuma i dvadesetak singlova istančano kombinira ozbiljno partijanje s klasičnim kantautorskim izračajem. DAAD publika bila je prema njegovim riječima jedna od onih koji mu pružaju najviše zadovoljstva i koju nije htio propustiti u svojoj maloj kolekciji nastupa u ovoj godini.
Povezanost s prirodom i tradicijom poljoprivredne Mađarske pri samom sjevernom vrhu jezera Balatona je neupitno vidljiva u mnogim segmetima: mikrokosmos u obliku permakulturnog vrta s autohtonim biljnim vrstama, od slamnatih krovova koji obilježavaju ruralnu arhitekturu diljem svijeta do malih kontejnera za opuške koji se uručuju pri svakom preuzimanju ulaznice.
Za razliku od glavnog okupljanja koje će trajati 12 dana krajem srpnja, DAAD gathering je održan kroz tri dana i noći slavlja u čast ljetnog solsticija 2024. godine. Ime je dobio, najvjerojatnije po Dádpuszta, malome selu, koje je uz Igar, Ozoru i Simontornya jedno od glavnih mjesta kojima se može zahvaliti prostor za ovo sveobuhvatno iskustvo. Prema astrolozima festival će biti trening koji će izravno utjecati na vašu karijeru zbog Marsa u Blizancima u spoju s Jupiterom, astronomski gledano, počet će na kraju punog mjeseca koji će kroz 12 dana prijeći u svoju nevidljivu fazu.
Samo mjesto okupljanja najljepše se vidi s građevine u obliku pagode na brežuljku gdje su smještene pozornice Cooking i Dragon nest. To su dvije manje pozornice, koje zasigurno ne mogu simultano primiti kompletnu publiku festivala, za što su primjerenija dva znatno veća stagea u dolini između kojih je smješteno i omanje jezero. Zanimljivost ove pagode, ove godine na DAAD-u bila je izložba na temu: Techno kako ga vidi AI.
AI alati generirali su sadržaj povijesti techno glazbe, koja je u svojem središtu simbolično prikazana vatrom ognjišta iznad koje se u faradejevom kavezu s nekoliko elemenata dioda i cjevastih lampi proizvodi techno zvuk, koji je svaki posjetitelj mogao pokrenuti pritiskom na crveni gumb. Izvana, s livade, taj zvuk podsjećao je na nekoga tko improvizira na lemilici, a time i na riječko brodogradilište preuzeto od umjetnika, kad smo imali priliku i privilegiju biti europska kulturna prijestolnica. Naravno, gradovi koje je kao zaslužne za techno, a potom i trance glazbenu scenu odabrala AI su prvenstveno Detroit i Berlin.
Zalasci sunca nad poljima kukuruza, loze, pšenice i suncokreta koja sežu do obzora romantični su i bez izložbe, glazbene podloge pa i partnera ili partnerice u blizini. Mjesto na kojem se održava ovaj fantastično zanimljiv festival, zemlja je meka, plodna i mjesto susreta ljudi cijelog svijeta. U samo jedno popodne bez puno truda doživjela sam ugodno druženje s ljudima od Rumunjske preko svih dijelova Austrije i Njemačke, do lokalne ekipe što autohtone što one s dalekog Istoka. Inspiracija za početak održavanja O.Z.O.R.A. festivala 2004. godine dogodila se za vrijeme totalne pomrčine sunca 1999. povodom koje je u obližnjem malom selu Ozora održan Solipse festival.
Ovaj komadić, sad već povijesti jednog ne odviše popularnog glazbenog pravca dobio je u Mađarskoj permanentno mjesto okupljanja koje ima kultni umjetnički i kulturno status.
Povezanost trance, techno, rave glazbe ide ruku pod ruku s konzumacijom opioida: od originalne LSD formule, preko marihuane, hašiša do nešto modernijih sintetičkih formula poput ecstasyja koji, unatoč svemu, grade svoj ilegalni put kroz povijest, i unatoč svim legitimnim mišljenjima o njihovoj opasnosti.
Zvukom, vizualnim efektima svjetlom, arhitekturom i oblikovanjem prostora u cjelini ovo mjesto okupljanja svakako dočarava njihov moćni utjecaj na tijelo, svijest i duh ljudi, ali i drugih živih bića. Popodnevno glazbeno druželjubivo iskustvo, dok je na Cookong stageu Loai Shaker između masu neprepoznatljivih pjesama, Shazamu prepoznatljivih odsvirao “Devil’s Dance” i “Adi Shakti”, podijelila sam s gušterom koji se preko sat vremena nije micao sa osunčanog mjesta u travi. Spominjem ga jer su gušteri od svih vrsta poznati po najslabije razvijenom sluhu. Gotovo sam sigurna kako je tamo, unatoč predefiniranoj potrebi za bijegom, stajao jer je čuo.
Iako su zvukovi festivala čujni u krug i do 15 km udaljenosti, susret sa svim običnim ljudima u okolici festivala bio je vrlo ugodan i topao. Bilo bi previše za očekivati neko značajno korištenje engleskim jezikom, puno je vjerojatnije kako ćete naići na nekoga tko će razumjeti naš, odnosno naše jezike. Jedino važno je znati, da tamo gdje postoji dobra volja, postoji i način sporazumijevanja. Drugim riječima, kako siješ tako ćeš i žeti. Prilično je jasno kako i nakon 25 godina ruralna Mađarska nalazi zajednički jezik s posve rubno umjetničkim psihodeličnim izrazom. Jedan od pionira scene i cijele ove istinski lijepe mađarske priče je Oleg, DJ kojeg zasigurno već dobro znate ako je psy priča i vaša priča.
Dok se na O.Z.O.R.A.-i može očekivati mnogo više podžanrova sve do organskog zvuka, mladi trogodišnjak DAAD gathering mogao se pohvaliti izborom sjajnih njemačkih elektronskih glazbenika. Osim već spomenutog Monolinka svoje nastupe pred vidno zadovoljnom publikom održali Dixon, Ben Klock i Britta Arnold.
Dok su u nedjelju, Mađari izvojevali svoj veliki nogometni uspjeh, istovremeno se događao cijeli jedan mikrosvijet koji je bio posve oslobođen i najmanjeg znaka postojanja europskog prvenstva.