Na prvoj od četiri večeri KSET-ovog otočkog takeovera nastupili su bendovi Longboard Cruise Control, Idu Hobiti i Obzov.
Nakon zatvaranja legendarne kotlovnice u Unskoj, priča o KSET-u, barem u očima javnosti, ušla je u fazu tišine prekinutu tek natezanjem oko Boogalooa početkom godine. Samim time, obradovala me informacija o njihovoj ljetnoj rezidenciji u gradu Krku, rezidenciji koju su u petak otvorili Longboard Cruise Control, Idu Hobiti i lokalni heroji u nastajanju, grupa Obzov. Prvospomenutima šaljem isprike jer sam na njihov nastup zakasnio, no zato druga dva benda imaju potencijala zauzeti značajne pozicije na sceni.
Prije nego im se malo više posvetim, poneki redak odvojit ću i za Scenu zidine, smještenu u dvorištu lokalne škole i u neposrednoj blizini Trga krčkih glagoljaša, mjesta radnje Tramonto koncerata s kojih redovno možete čitati reporte na ovim stranicama. U pitanju je još jedna od zaista lijepih koncertnih lokacija grada Krka, ujedno i dovoljno prostranih za održavanje jednog ovakvog festivala, a koliko je čitava priča dobro i detaljno organizirana najbolje ilustrira to što je svaki posjetitelj dobio vlastitu pepeljaru.
Ajmo sad o bendovima – Idu Hobiti je vrlo zabavan rap dvojac iz Zaboka koji, premda im je ovo, kako su sami rekli, bio prvi pravi koncert, radi već na svom drugom studijskom albumu koji bi trebao izaći krajem godine (prvi se zvao “Idu Hobiti“, dok će njegov nasljednik nositi naziv “Idu opet“). Ponajprije treba istaknuti da je riječ o sastavu koji nije krenuo linijom manjeg otpora i ukrcao se na sveprisutni trap vlak, već se radi o nečem puno bližem staroj rap školi, onoj iz cca kraja prošlog stoljeća.
Tako svoje podloge grade na svemu od starih (i većinom nepoznatih) pjesama iz bivše Juge do electra i u manjoj mjeri synth-popa. U tekstovima se vrhunski, ali ne i prvoloptaški zajebavaju (‘jučer je danas postalo i ostalo’), a tematski se bave svakodnevicom ili samima sobom i svojom nemogućnošću da nauče kako im ide pjesma koju u tom trenutku izvode. Referentne točke zbog toga bi mogli tražiti u Bolesnoj braći pa i Dječacima iako je njihova zajebancija samo njihova.
Posljednji bend večeri bio je i onaj o kojem se najviše pričalo, barem među mojim krčkim poznanicima. Obzov su četvorka proizašla iz samostalnog projekta svog autora Nine Marevića koja reflektira njegovo glazbeno odrastanje i sazrijevanje (tako mi se čini, ne poznajem ga osobno), što znači da je moguće prepoznati utjecaje najzanimljivijih, nerijetko i najpopularnijih gitarističkih skupina nultih i desetih, uz povremena vraćanja malo dalje u prošlost, do primjerice Pixiesa s jedne i riječke scene tipa Grad s druge strane.
Glazbeno bi ih se moglo ugurati pod širi alter pop nazivnik, pri čemu se čuje i power popa (“Brana“), mračnijih izvođača poput Editorsa i Interpola pa čak i post-rocka. Najjače oružje svakako su im studiozno razrađeni aranžmani puni efektno ubačenih dionica na gitari ili mjestimičnog poigravanja s elektronikom koji slabijim pjesmama uspijevaju dati dodanu vrijednost i izdignuti ih iz prosjeka.
Početak koncerta bio je malo nesiguran uz ponešto falšanja, no ubrzo su stvari počele sjedati na svoje mjesto, a Obzov postajati sve sigurniji i uvjerljiviji. Marević tu i tamo precijeni svoj vokal, posebno uživo, što možemo opravdati neiskustvom, točnije činjenicom da im je ovo bila koncertna premijera. Tako bi im preporučio da sviraju što više mogu, kako se nekoć govorilo ‘gdje god ima struje’, a vama dragi čitatelji da čekirate njihov album prvijenac “Skoro tu“.