Zvijezde druge večeri bili su momci iz splitske trojke Rolo.
KSET-ovski takeover Krka u subotu je iznjedrio i najbolji nastup dosadašnjeg dijela festivala, no moje procjene ipak treba uzeti s rezervom jer sam ponovno zakasnio na prvi bend večeri. Taj prvi bend nije bio onaj najavljivani, šibenska Aracataca, nego je na upražnjeno mjesto uletio još jedan indie sastav,
zagrebački Kaleido.
Mene je na naporni uspon do Scene Zidine, a manje-više i na čitav KSET na Krku, motivirala splitska trojka Rolo, ne samo radi povezanosti s vrlo mi dragim Leutom Magnetikom, nego i zbog sasvim solidne dosadašnje diskografije, zasad zaustavljene na broju tri, odnosno albumu “Ponte Rosso“. Studijske snimke, međutim, u kontekstu koncertnih im nastupa djeluju gotovo poput skica, glazbenog ekvivalenta gline koju tek na pozornici zamjese u nešto stvarno iznimno.
Iako nastupaju u formi trija, nezanemariva je i uloga elektronike koja ih izvlači iz klasičnijih (indie) rock sfera i odvodi sve do krautrocka, barem u nekoj paralelnoj stvarnosti u kojoj je taj beskrajno utjecajni pravac, umjesto u Njemačkoj, nastao u Splitu i Dalmaciji. Bubnjanje Karla Kazinotija sjetilo me čak i na motorik vožnje koje je precizno poput ritam-mašine štancao pokojni Jaki Liebezeit iz Cana, dok elektronski pasaži na momente zazvuče blisko i grupi Neu!. Pritom je važno naglasiti kako Rolo, za razliku od navedenih, sebe ne doživljavaju toliko ozbiljno, što je najočitije u tekstovima, najčešće svedenim na tek nekoliko (ponekad i samo jedan) zajebantskih stihova.
Zafrkanciji zato nema mjesta po pitanju svirke koja je impresivna u svakom pogledu, počevši od gitarskih sola i rifova Miše Komende preko elastičnih bas dionica pa sve do već spomenutih Kazinotijevih ritmova. Mišin glas također nerijetko igra ulogu dodatnog instrumenta, čime je stvorena poveznica čak i s robotiziranim simfonijama Kraftwerka. Da ne bude zabune, Rolo imaju srodnika i na (današnjoj) hrvatskoj sceni, primjerice u bivšim i sadašnjim bendovima svojih članova, ali i Porto Mortu. Još jedna asocijacija su nizozemski My Baby kojima bi bila idealna predgrupa na nekom od sljedećih nastupa u našoj zemlji.
Komenda se predstavio kao zabavan frontmen, prisjećajući se kako je upravo u Krku proveo osnovnu školu, istu onu pokraj koje trenutno svira. Reakcija ne baš mnogobrojne publike također je bila euforična, pri čemu su prednjačila dvojica koji su čitavu jednu pjesmu trčali u krug. Setlista je pokrila sva tri albuma, a u moj best of sinoćnjeg giga svakako bi ušle “Siesta“, skladba koja se našla i na kompilaciji “Zvučni zid“, “Bebo ja te volim“, uvodna “Splito“ i tripoidni “Bliski susreti“.
Sve u svemu, zaista dobar koncert, a sada je vrijeme da se zatvore u studio i krenu raditi na novom materijalu – ipak je od “Ponte Rossa“ prošlo već tri godine. Za kraj, pohvale su zaslužili i DJ-evi koji su po završetku svirke zavrtjeli fini chillout set, upravo savršen za kuliranje među drvećem prekrivenim
raznobojnim lampicama.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
