U načelnim okvirima garažnog rock and rolla imali smo priliku gledati mnogo preciznije muzičare i bendove s bitno čvršćim zvukom, ali po pitanju čiste energičnosti i divljaštva, takvih nije bilo previše.
Japan je daleka zemlja, ali glazbenici iz Zemlje izlazećeg Sunca sve su češći gosti u našem malom gradu. Ranije ove godine već smo pisali o gostovanju pshihodeličara To Yo u Močvari, a sinoć se dogodila neobična situacija u kojoj je zagrebačka publika mogla birati između dva koncerta japanskih izvođača u istoj večeri. Na nasipu je, naime, nastupala skladateljica Eiko Ishibashi koja je predstavila projekt “GIFT” u kojemu izvodi glazbu uz film Ryūsukea Hamaguchija “Zlo ne postoji”, dok su nam u Vintage Industrial Bar po tko zna koji put (bit će da je četvrti) došli rock and roll akrobati Guitar Wolf.
Izbor nije bio lak, dva su potpuno različita japanska koncerta bila u pitanju, ali odluka je pala da još jednom popratimo naše prijatelje iz Guitar Wolfa, budući da nikad nismo zaboravili divlju feštu koju su nam priredili povodom rođendana našega portala prije nešto više od deset godina na sam osvit ulaska naše zemlje u veselu tvorevinu Europske Unije. A uostalom, trebalo je vidjeti kakve su nove vratolomije spremni izvoditi gitarist i vokal Seiji te njegovi vrli pobočnik Gotz na basu i novopridošli bubnjar, mlađahni Takuro.
U svojim dosadašnjim nastupima rock kamikaze stvorili su snažnu reputaciju i dovoljno publike da njihovi koncerti pune Vintage, pa sam bio malo šokiran ušavši u klub pola sata prije zakazanog početka nastupa i zatekao potpuno prazne prostorije. Ipak, strahu nije bilo mjesta, budući da ovdašnja publika očito na svirke dolazi u posljednji mogući čas, pa se skupilo i više nego dovoljno ljudi da se priredi prava rock fešta, no posjećenost je bila puno slabija nego onomad 2013. godine.
Glazba je još tutnjala sa zvučnika dok se trojac popeo na pozornicu, a Seiji i Gotz visoko su podigli zelene limenke lokalnog piva u zrak u znak pozdrava publici, te ih naiskap ispili ovim ritual naznačujući da rock and roll terapija može započeti. “Jet Satisfaction” bila je prva pjesma nastupa i bend se odmah bacio u svoje prepoznatljive kerefeke poput ukrštavanja vratova gitare i basa, neprestano divljanje i guranje svoje izvedbe do ekstrema, dajući doslovno svaki atom sebe u to da njihova glazba zazvuči najžešće i najagresivnije što može.
“SEX Jaguar” koja je uslijedila najavila je da će se setlista razlikovati od one koju su večer ranije svirali u beogradskom Elektropioniru, ali vjerujem da je to malo kome bitan podatak, budući da sve njihove pjesme djeluju kao jedna nekoherentna masa buke, znoja i adrenalina te su više poligon za vratolomije koje bend provodi cijelim trajanjem koncerta. Najlakše bi bilo reći da su Guitar Wolf bend koji je mnogo zabavnije fotografirati nego slušati, jer u načelnim okvirima garažnog rock and rolla imali smo priliku gledati mnogo preciznije muzičare i bendove s bitno čvršćim zvukom, ali po pitanju čiste energičnosti i divljaštva, takvih nije bilo previše.
Gotz je u jednom trenutku istupio pred prve redove publike i stao ih razmještati kako bi se već u narednoj sekundi bacio s pozornice na njihove ruke i zasurfao na njima. U drugoj upečatljivoj eskapadi, bend je izveo ono što smo znali viđati od surf čudovišta Daikaiju, a to je da je bubanj u ekspresnom roku preseljen među publiku gdje je Takuro nastavio svirati okružen okupljenima. Ipak, za razliku od Daikajua, Guitar Wolf nema naviku polijevanja instrumenta benzinom i bubnjanja po plamenim elementima, pa je utoliko ovaj trik djelovao poput nečega što smo u istom klubu već doživjeli na ekstremnijoj razini.
Osim materijala koji se sezao u njihov katalog sve do trideset godina starog albuma “Run, Wolf, Run” (klasik “All Night de Buttobase!!” koji je zatvorio regularni set), do još uvijek aktualnog “Love&Jett” koji su promovirali na svom posljednjem nastupu u istom klubu prije pet godina (spomenuta “Sex Jaguar”), bend je u repertoar ubacio i obrade klasika poput “Summertime Blues” Eddieja Cochranea te jedva prepoznatljivu “Kick Out the Jams” detroitskih MC5, ili pak suludo ubrzane “Rumble” Linka Wraya.
Jedna stvar koja se posebno isticala sinoć u odnosu na neke ranije nastupe bila je izvrsna kvaliteta zvuka, pa je tako u svakom dijelu kluba rock and roll grmljavina dopirala jednako snažno i moćno, pa ste mogli doživjeti moć njihove izvedbe čak i ako niste neposredno sudjelovali u svom onom cirkusu koji se odvijao neposredno ispred pozornice. A s obzirom na publiku koja se doimala krajnje oduševljenom još jednim ukazanjem tog istog cirkusa, ne treba biti posebno hrabar pri stavljanju oklade na šanse da ćemo Guitar Wolf kroz koju godinu ponovno vidjeti u istome klubu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
