Chris Eckman i bend odvirali su svoj najbolji nastup u aktualnoj postavi.
Koncertna ponuda u prosincu standardno je bogata i ako volite glazbu, koji god dan da izađete, možete završiti na odličnom koncertu. Ima, naravno, i nas koji doslovno svaku večer završimo na nekom koncertu, a nakon primjerice pet uzastopnih koncertnih izlazaka, vjerovali ili ne, takva praksa postaje prilično zamorna i za tijelo i za um.
Jučer sam tako u jutarnjoj šetnji s psom proklinjao svoju nezasitnu prirodu jer je umor koji sam osjećao bio na granici izdržljivosti, i razmišljao sam kako bi mi dobro došla večer odmora, ali želja za dobrom glazbom se, očekivano, još jednom pokazala jačom jer se u Vintage Industrialu spremala završna večer njihovog rođendanskog tjedna na kojoj se s još jednim predbožićnim koncertom ukazao The Strange, svojevrsna supergrupa koju čine američki kantautor s ljubljanskom adresom Chris Eckman i Dalibor Pavičić (ex The Bambi Molesters) te članovi riječkog My Buddy Moose i puhački dvojac Soldiers of Love.
I lani su ovi momci u sklopu istog programa nastupali na istom mjestu, a njihov je koncert bio dovoljno dobar da bi smo godinu dana kasnije pristali i na njegovu kopiju u reprizi. No, Chris i momci ove su godine dodatno podigli letvicu otkrivanjem solidne količine novog materijala, ali i odrađivanjem nastupa koji smo kolega Zoran Stajčić i ja uglas proglasili njihovim najboljim u novoj postavi.
Da bi se takvo što ostvarilo uvijet je bila brojna i raspoložena publika koja se doista i okupila bez obzira što su termini nedjeljom obično manje popularni iz razvidnih razloga, no bilo je tu i drugih čimbenika kao što je i polet koji bend vidno osjeća radeći na novom materijalu, a koji se onda prenosi i na izvedbu starih pjesama.
Jednim novitetom su tako i otvorili koncert, laganom “Hiding in Plain Sight”, prije nego su se vratili setlisti koja uglavnom nije odudarala od one lanjske. Samim time može se dogoditi da će neke stvari koje ovdje pišem zvučati slično onima o kojima sam pisao prošle godine u izvještaju, ali… “I’ll risk repeating myself”, kao što bi rekao Chris.
Kao i uvijek isticao se par s njihovog davno objavljenog prvijenca “Nights of Forgotten Films” koji čine singl “Tonight I Will Say Anything” i naslovna pjesma, a s njima se u bloku savršeno uklapa i “Echo Chamber” s istoimenog drugog albuma, a koja mi sa svakom novom izvedbom otkriva sve više slojeva Eckmanovog majstorskog songwritinga. Novu pjesmu “Sometimes I Still (Call You Baby)” imali smo priliku čuti i lani, a riječ je o finom komadu country and westerna koju se moglo pročitati i kao posvetu nedavno preminulom Krisu Kristoffersonu na čiji se izričaj naoko naslanja.
Onaj jedinstveni trenutak sinoćnjeg koncerta dogodio se jednom drugom posvetom, onom irskom pjesniku Shaneu MacGowanu čiju je “Fairytale of New York” bend uvrstio u repertoar nakon što je na prošlogodišnjem koncertu najavio da bi se takvo što moglo dogoditi. Tada su nastup bili ukrasili posebno dirljivom obradom drugog božićnog klasika “Little Drummer Boy”, a baladu The Poguesa prilagodili su svom stilu izrezujući njezine brže dijelove i svađu otpjevanu u duetu.
Od ostalih obrada imali smo ponovno priliku čuti “Age of Consent” New Ordera, kao i “Villard’s Terrace” Echo and the Bunnymen u njezinoj dosad možda čak i najmoćnijoj verziji dosad. No, čini mi se da bismo ovaj koncert mogli pamtiti i po premijernoj izvedbi energične nove pjesme “Bone Dry Road” koja sudeći po oduševljenoj reakciji publike svakako ima potencijal da se pretvori u hit među obožavateljima, a solidno je prihvaćena i balada “Living on the Coast”, koju smo također po prvi put upoznali jučer.
Sve to bilo bi itekako dovoljno da opravda titulu njihovog najboljeg koncerta koju su mu članovi naše redakcije sinoć prišili, kao i posebno sočne izvedbe starih pjesama poput “Comin’ Undone” (vinilno reizdanje prvog albuma zvuči kao vrlo privlačna ideja) te apsolutno briljiranje Matka Botića u solo gitarističkim dionicama, i onda se čovjek pita kako ne bi odradio i taj šesti koncertni izlazak zaredom i kako na njemu ne bi planirao i odlazak na sedmi. Ali o tome ćemo više valjda u reportu koji ćemo pisati sutra.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
