Raspjevana komedija iz doba Velike depresije poput ‘O Brother Where Art Thou’, prohibicijski krimić s elementima vesterna poput ‘Lawless’, rasna studija umotana u mjuzikl poput nedavne verzije ‘Color Purple’ i vampirska makljaža poput one u ‘From Dusk Til Dawn’. I sve to u jednom potpuno ludom filmu.
Već smo duboko zagazili u proljeće, ali čini se da nam je dosad filmska godina ponudila izrazito malo kvalitetnih i uzbudljivih filmskih naslova. Stoga su možda djelovale pomalo iznenađujuće mahom izrazito pozitivne ocjene kritike za novi film Ryana Cooglera “Sinners” koji je na papiru i temeljem viđenog u traileru djelovao kako neka vrsta vampirskog B-filma s napumpanim budžetom, koliko god to u svojoj srži djelovalo proturječno. Sad kad je film napokon stigao u kina, možemo potvrditi da takva procjena nije pogrešna, ali i to da je rezultat na trenutke gotovo spektakularan.
Coogler je, nakon što je pozornost privukao dramom “Fruitvale Station” ubrzo gurnuo glavu u ralje Hollywooda, prvo s filmom “Creed” koji je poslužio kao reboot franšize o Rockyju Balboi, a zatim i s dva unosa u Marvelov kanon s “Black Panther” i njegovim nastavkom, pa je bilo zanimljivo vidjeti što će snimiti nakon što se oslobodi okova intelektualnog vlasništva velikih studija u kojima se stvari uvijek rade prema nizu utvrđenih pravila.
I čini se da je “Sinners” bio film kakav mu je upravo trebao, projekt u kojemu s praktički neograničenim budžetom autor može istovremeno otpustiti sve svoje kreativne ventile i ubaciti sve što mu padne na pamet. Naravno da takav pristup mora rezultirati određenim kaosom, ali Cooglerov film je dovoljno zabavan, uzbudljiv i vizualno snažan da mu se može oprostiti neuredna priča, ustupci klišejima i nerazrađenost likova te drugi elementi koji bi bili dovoljni da bilo koji drugi film povuku na dno.
“Sinners” jest u osnovi horor, i to vampirski horor koji igra prema pravilima takvog filma. Ali i prije nego se pretvori u makljažu srodnu onoj iz primjerice “From Dusk Til Dawn”, ovaj film pokazuje da ima mnogo više lica, pa tako u prvih sat vremena gledatelj ima osjećaj kao da prati komediju smještenu u doba velike depresije, nešto u stilu “O Brother Where Art Thou” Joela i Ethana Coena, samo iz crnačke perspektive i s većim težištem na blues nego na folk glazbu.
U središtu priče i jest jedan blues glazbenik, “Preacherboy” Sammie Moore kojeg njegova dvojica bratića Smoke i Stack (obojicu glumi Cooglerov go-to guy Michael B. Jordan) zapošljavaju da svira na otvorenju njihovog juke jointa koji otvaraju u staroj pilani koju su kupili od pripadnika Ku-Klux Klana. U prvoj polovici filma gledamo kako ovaj trojac okuplja kliku koja će raditi na fešti otvorenja, dok u drugom dijelu dolazi do borbe s vampirima iste večeri, slično kao i u Titty Twisteru iz ranije spomenutog horora Roberta Rodrigueza.
Ali Coogleru nije dovoljno snimiti horor komediju s elementima prohibicijskog gangsterskog krimića, vesterna, južnjačke gotike i rasne studije, već sve to mora utopiti i u mjuzikl, pa tako dobivamo nadrealističke scene s glazbenim brojevima od kojih se posebno ističe jedna u kojoj Sammiejev akustični blues odjednom postane praćen električnim gitarama i DJ-ingom iz budućnosti, kao i azijskim plesačima ispod krova koji doslovno gori.
Takvu će atmosferu okupljenima pokvariti skupina vampira predvođena Remmickom (Jack O’Connell kojeg smo recentno gledali u ulozi Blake Fielder-Civila u biografskom filmu o Amy Winehouse “Back to Black“), a koja ima i nekoliko vlastitih glazbenih točaka s irskim narodnim pjesmama među kojima je posebno upečatljiva “Rocky Road to Dublin”.
Sukob između krvopija i junaka, u čijoj se skupini posebno ističu Delroy Lindo kao blues harmonikaš i pijanist skon kapljici Delta Slim, te Hailee Steinfield i Wunmi Mosaku kao partnerice svakog od Jordanovih likova, odigrat će se prema ustaljenim horor receptima, što je pomalo razočaravajuće uzimajući u obzir da je film s druge strane toliko radosno priglio kaotičnost vlastite ambicije i otkačenost izvedbe koja tu i tamo i prijelazi granicu campa.
Coogleru se može zamjeriti i nedostatak sigurnosti u završavanju filma, pa tako dobivamo nekoliko “krajeva” od kojih su svi osim jednog suvišni. Ljubitelji bluesa u tzv. mid-credits sceni možda će se razveseliti pojavljivanju starijeg Sammieja jer taj cameo tumači slavni Buddy Guy, ali praksa dodavanja scena na kraj filma, koja u Marvelovim blockbusterima služi kao nabrijavanje obožavatelja na buduće nastavke, u samostojećim filmovima poput “Sinners” djeluje suvišno i nepotrebno, pogotovo s obrzirom i na dugačko trajanje filma od gotovo 140 minuta, bez obzira na to koliko vrijeme brzo prolazi kad se čovjek zabavlja.
Unatoč tome, ovo je film u čijem ekscesu je lako uživati i lako je zamisliti da bi u narednim godinama mogao steći status kultnog klasika zbog efektne kombinacije glazbe, humora i akcije. Što god mu možemo zamjeriti “Sinners” višestruko nadoknađuje svojim stilom, ali možda mu je najveća vrilna njegovo besramno uživanje u samom sebi koje djeluje nekako neopterećeno ziheraštvom koje pritišće holivudska ostvarenja otkako glavnu riječ u kinematografiji vode franšize poput onih iz čijeg je okrilja ovakvim odgovorom istupio i sam Coogler.
Možda realno zaslužuje ocjenu niže, ali tako je opojan i sočan da je lako biti darežljiv i zažmiriti mu na mane.
Ocjena: 8/10
(Warner Bros. Pictures, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
