Svijet Holly Gibney sve je prazniji i nezanimljiviji, što dokazuje i nova Kingova knjiga koja, nažalost, pripada mađu najslabije u njegovom golemom opusu.
Jedan od razloga zašto su se čitatelji uvijek rado vraćali knjigama Stephena Kinga bio je taj što je u njima uspio octati uvijek nove zanimljive likove sa svojim uvijek novim i zanimljivim svjetovima, ali u posljednjih deset godina, kao i većina pisaca bestsellera i on se priklonio pisanju serijala s ustoličenim likovima i njihovim slučajevima. Prvo je u pitanju bio Bill Hodges, šef istražiteljske agencije Finders Keepers, a zatim je serija prešla u ruke njegove nasljednice Holly Gibney koja je glavna junakinja triju romana i jedne novele.
Sam King kaže da osjeća posebnu povezanost s likom Holly, no čini se kako mnogi čitatelji ne dijele njegovu naklonost prema neurodivergentnoj čistunki koja kao da svakom narednom knjigom gubi dio svog početnog šarma koji je imala kao sporedan lik te sve više funkcionira kao ne pretjerano simpatična i prilično bazična heroina, a njezine dogodovštine postaju sve neuvjerljivije, čemu kao posljednji u nizu dokaza služi i novi roman, “Never Flinch”, koji nažalost pripada najslabijima u Kingovu golemom opusu.
Povlačiti neuvjerljivost kao argument protiv pisca horora može zvučati blesavo, ali činjenica je da su prve dvije knjige o Holly koju su imale nadnaravnu potku zapravo i uvjerljivije od dvaju recentnih trilera, “Holly” i “Never Flinch”, u kojima su negativci obični ljudi od krvi i mesa. Neuvjerljivost ovdje leži u standardnim pokretačima radnje i više od svega u motivaciji likova koja je u ovom slučaju krajnje upitna, a često i ne drži vodu.
Drugi problem ove knjige jest što u prilično mršav broj stranica po Kingovim standardima pokušava ugurati čak tri paralelne radnje. S jedne strane imamo serijskog ubojicu Triga koji ubija nasumične žrtve koji služe kao zamjena za porotnike koji su nevinog čovjeka osudili na smrt, premda njegovi motivi djeluju neadekvatno onakvi kakvi su opisani. Njega traži policija uz pomoć Holly Gibney koja će uskoro postati vezivnim tkivom triju fabula.
U središtu druge radnje je Kate McKay, feministička aktivistica kojoj prijeti rodno fluidna osoba koja je uhodi. Ovo nije “šokantno” za čitatelje kao što je to kad J.K. Rowling pišući pod pseudonimom u svom romanu ima negativca transvestita, jer King je jasno ideološki opredjeljen i na pravoj strani društvenih previranja, pa tako upravo ovu struju romana koristi da maše zastavama ciljeva za koje se zalaže, primjerice ženskog prava na izbor, te razljuti sve one koji su na suprotnoj strani spekrta ali ga još uvijek nisu prestali čitati. U ovoj niti priče, Holly – sićušna i tiha mišica – bit će zaposlena kao tjelohraniteljica aktivističke zvijezde.
Ako to zvuči neuvjerljivo, a zvuči, onda je teško povjerovati da je najneuvjerljivija i motivacijski najnejasnija treća priča koja čak ni nije o kriminalu, već govori o povratničkom koncertu nekad slavne soul zvijezde Sister Bessie koja se na potpuno neshvatljiv i neprepričljiv način zbliži s Hollynom prijateljicom Barbarom, što sve kulminira time da je potonja ne samo pozvana u bend, već i postaje autoricom nove povratničke pjesme za pjevačicu koja se također, naravno, nađe upletena u ranije spomenute paralelne trilere.
I sam King u pogovoru priznaje da je ovu knjigu previše dorađivao i više joj puta mijenjao naslov, nakon što mu je supruga rekla da “može i bolje” pročitavđi njezin prvi draft. Ipak, finalni proizvod i dalje zaslužuje istu ocjenu. King može i mora bolje. Iako vrvi ubojstvima, “Never Flinch” jedva da će ganuti čitatelja i uzburkati mu krv. Ako ćete se koji put, unatoč naslovu, trznuti, to će prije biti pred susramljem nego pred stravom u kojoj je King već desetljećima glavni vladar žanra.
Cijeloj priči ne pomaže ni potpuno antiklimaktički rasplet nedostojan bilo kojeg negativca, a kamoli onih iz čije perspektive je bio ispričan dobar dio knjige. Kad se svi nedostaci ove knjige zbroje i suprotstave Kingovom privlačnom i pitkom stilu koji je često dovoljan da izvuče roman na vlastite mišiće, ovaj put su negativni bodovi u toliko nesrazmjernoj prednosti da kao čitatelji želimo da se 77-godišnji autor posveti kraćoj formi (kao u prethodnoj zbirci “You Like It Darker”) ili novelama, ako već neće romanima s nekim novim zanimljivim likovima i nekim novim zanimljivim svjetovima. Ovaj Holly Gibney pokazuje se sve praznijim umjesto da sa svakom sljedećom knjigom sve više raste, buja i cvjeta.
(Simon & Schuster, 439 stranica, tvrdi uvez, svibanj 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
