Ciklus ‘Iza ugla, uho svijeta’ na Ribnjak je doveo meksičku cumbia punk senzaciju i u plesnom ritmu zatvorio koncertnu sezonu u Zagrebu na otprilike tri tjedna.
Tko bi rekao da će posljednja dva koncertna gostovanja u Zagrebu prije ljetnog raspusta doći iz za naše pojmove još uvijek egzotičnoga Meksika. Ali eto, na posljednji dan srpnja u Močvaru su došli Descartes a Kant, indie rokeri iz Guadalajare koje smo još lani imali priliku gledati u šatoru INmusica u onom terminu u jedna ujutro rezerviranom za kužere i connoisseure, a sinoć je na Ribnjak došao i cumbia punk bend Son Rompe Pera i to u sklopu ciklusa Iza ugla, uho svijeta koji uz Scenu Ribnjak i Teatar Exit organizira najveći stručnjak za global glazbu, Emir Fulurija iz Izvorišta.
Iskustvo nas uči da su prvi dani kolovoza riskantan termin za održavanje bilo kakvog programa u Zagrebu, a pogotovo kad padaju u lako produživi vikend, budući da će sav gradski živalj iskoristiti priliku i pobjeći prema obali i dosita, ulice metropole djeluju poput grada duhova, pa je pravo čudo da je jedan nerazvikani bend iz Meksika u dvoranu Centra kulture Ribnjak (zbog straha od lošeg vremena program je prebačen u zatvoreni prostor) dovući nekih stotinu i pedeset ljudi u tom razdoblju.
Ali eto, sve što je ostalo u gradu a voli egzotične zvukove kao da je pohrlilo na zadnju priliku za ples. A to su i dobili. Naslov ovog teksta, “Cumbia Is the New Punk”, dolazi od istoimene pjesme s njihovog aktualnog albuma “Chimborazo” i jedan je od onih slogana koji ujedno djeluju kao manifest benda. Jasno je to i po stilu odijevanja članova benda koji su obučeni uglavnom u crne majice s imenima klasičnih punk bendova, ali i iz energije koju unose u svoju svirku.
Pretežno udaraljkaška postava sastoji se od dvojice članova koji zajedno lupaju po glomaznoj marimbi na sredini pozornice, perkusionista, bubnjara i basista, premda jedan od središnje dovjice katkad poseže i za električnom gitarom kako bi skrenuli dublje u pankerske vode. I to ne samo na spomenutoj pjesmi manifestu, već i na obradama punk rock (svačiji klasik “I Fought the Law”) i new wave hitova (“One Way or Another” iz repertoara Blondie) koje će posebno razveseliti okupljene svojim poznatim melodijama.
Jučer sam objavio recenziju u kojoj sam spominjao autoreferencijalnu prirodu bluesa, a već sam iste večeri demantiran po pitanju te specifičnosti za neki žanr, budući da su Son Rompe Pera u sat i pol koncerta riječ “cumbia” ponovili više nego Buddy Guy riječ “blues” u cijeloj karijeri. Ali ima nešto neodoljivog u tome svaki put kad je Meksikanci uzviknu, ona zvuči kao poziv na ples, ali istovremeno i kao bojni poklič i izraz bunta.
Je li cumbia onda novi punk? Prije trinaest mjeseci u Močvari smo gledali Sonido Gallo Negro, još jedan mekičski sastav koji svira uglavnom cumbiju, ali je oni miješaju prvenstveno s psihodeličnom rock glazbom i na temelju viđenog dolazimo do zaključka da je riječ o ritmu koji je dobar začin za bilo koju vrstu muzike. I istovremeno, čini se da zagrebačka publika itekako voli plesati na njezin neodoljivi zov, pa imam osjećaj da ovo nije zadnji put da će ovi ili neki od sličnih bendova svoje karavane zaustaviti u našem gradu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
