Teško se sjetiti nekog filma koji je istovremeno i doista strašan i iskreno smješan, pa čak i dirljiv, a drugi uradak Zacha Creggera uspijeva biti sve to i više od toga.

Čini se da u današnje vrijeme u prvoj polovici godine teško možemo očekivati bilo kakav iole ozbiljniji filmski naslov, sva ambicioznija ostvarenja čuvaju se za drugu polovicu godine i potencijalnu poziciju u sezoni nagrada, a dotad su u dvoranama najzatupljeniji i dalje filmovi iz superherojskih žanrova i horori. Dok se prvi trenutno pokušavaju resetirati u oba glavna tabora (DC sa “Supermanom” i Marvel s “Fantasičnom četvorkom”), filmovi strave gotovo svaki tjedan imaju novog predstavnika u distribuciji. Premda većina njih ne uspijeva nadmašiti ni najniža očiekivanja, tu i tamo osvane poneki autorski originalni naslov koji nam probudi novu nadu u žanr.
Ove godine barem su tri takva naslova. Hit Ryana Cooglera “Sinners” koji je vampirsku priču ogrnuo u kombinaciju akcije i komedije te ga ogrnuo debelim slojem bluesa, te nedavno objavljeni indie draguljčić “Bring Her Back” braće Philippou koji su prije toga pozornost privukli s “Talk to Me”. Treći je upravo objavljei “Weapons”, baš kao i “Bring Her Back” drugi film i drugi horor jednog redatelja. Njegovu režiju potpisuje Zach Cregger koji je prije tri godine debitirao s jednostavnim “Barbarian” temeljenom na zanimljivoj premisi, a sad s “Weapons” podiže uloge i nagoviješta nešto što bi se moglo pretvoriti u obećavajuću karijeru.
Prije odlaska u kino, uspio sam ne saznati gotovo ništa o “Weapons” osim činjenice da glavnu ulogu igra Jeniffer Garner (Emmyjem nagrađenoj zvijezdi “Ozarka” ovo je već treći kinofilm ove godine, nakon što je u siječnju glumila u još jednom hororu, neuspjelom remakeu “Wolf Man”, a zatim prije dva tjedna pod gustim naslagama srebrne boje i u spomenutoj “Fantastičnoj četvorki”) i najosnovnije crte temeljne potke o cijelom jednom razredu djece koji u isto vrijeme nestaje bez traga.
Ovakva ideja možda podsjeća na slične fantastične zaplete s televizije (možda “Leftovers”) i filma, a smještena u malu zajednicu suburbije još je sličnija nečemu što bismo mogli naći u knjigama Stephena Kinga. Pitanje je je li to dobro ili loše u razdoblju u kojemu bi se adaptacije Kingovih romana i novela mogle tretirati kao vlastiti žanr: trenutno se prikazuje serija “The Institute”, a na HBO-u se uskoro očekuje i prequel filmova “It” naslovljen “Welcome to Derry“, dok u naša kina u rujnu stižu “The Long Walk” i “Life of Chuck”, a ubrzo zatim i remake “Running Mana” u čijoj je izvornoj ekranizaciji iz 1987. slavno glumio Arnold Schwarzenegger
Možda bi i Kingu zanimljivo bilo prikazati kako nemoć koju roditelji nestale djece osjećaju, a koja rađa bijes i mržnju, kao alegoriju suvremene Amerike čiji je rezentman na sličan način doveo do političkog povratka Donalda Trumpa, no Cregger svojem filmu daje mnogo više slojeva od toga. U pitanju je istovremeno i film o tome kako se jedna zajednica nosi s gubitkom koji njezini članovi međusobno dijele, ali premda je načelno u pitanju horor s nadnaravnim elementima, prevladavajući je osjećaj sličan onome iz arthouse dramedija devedesetih i dvijetisućitih, a sam autor kao jedan od uzora izdvaja Paula Thomasa Andersona i njegovu “Magnoliju”.

Ove usporedbe čine se ispravnima tim više budući da je priča ispričana kroz preklapajuće narative iz perspektive različitih likova koje tumači vrlo dobar ansambl u kojemu se ne ističu samo veterani Josh Brolin (koji je ulogu srećom preuzeo od ionako prezaposlenog i prezastupljenog Pedra Pascala) i Amy Madigan, već i solidni karakterni glumci kao što su Benedict Wong i Alden Ehrenreich. A kako je bolje da o samoj radnji, a i općenito o fimu znate čim manje kako biste u njemu čim više uživali, neka zasad sve ostane na preporuci da ne propustite vjerojatno najugodnije iznenađenje s područja horora i fantastike ovoga ljeta.
Teško se sjetiti nekog filma koji je istovremeno i doista strašan i iskreno smješan, pa čak i dirljiv, a “Weapons” uspijeva biti sve to i više od toga. Oni koji uporno traže nove autore koji će baklju tzv. “elevated” horora preuzeti od Roberta Eggersa i Arija Astera mogli bi svog čovjeka naći upravo u Craggeru, premda su i ranije spomenuta braća Philippou također u odličnoj startnoj poziciji u toj utrci. U svakom slučaju, dobro je da u moru prosječne i ispodprosječne strave i užasa ipak svako toliko ispliva i nešto doista kvalitetno.
Ocjena: 8/10
(New Line Cinema, 2025.)