Na današnji dan prije pedeset godina objavljen je treći i ključni album Brucea Springsteena ‘Born to Run’, a obljetnica je obilježena između ostalog i knjigom koja prati nastanak ove ploče s kojom će se Boss napokon probiti do šire publike.

Taman nakon što smo dovršili seciranje njegovog raskošnog box seta sa sedam izgubljenih albuma, “Tracks II”, opet smo primorani pisati o Bruceu Springsteenu. Povod je ovaj put današnja pedeseta obljetnica njegovog presudnog albuma “Born to Run” koja je, između ostalog, obilježena i objavom knjige njujorškog novinara, pisca i biografa Petera Amesa Carlina “Tonight in Jungleland” u čijem je središtu upravo nastanak ove ploče kojom će Boss napokon, nakon dva vrlo dobra ali slabo prodavana izdanja, napokon pronaći put do šire publike.
Carlin je poznat po cijelom nizu glazbenih biografija u kojemu se nalazi i jedna samog Springsteena (“Bruce” iz 2012.) nastala na temelju razgovora koje je vodio s rokerom (iz kojih će crpiti i za potrebe “Tonight in Jungleland”), a od kojih je posljednja ona R.E.M.-a, “The Name of This Band Is R.E.M.”, objavljena krajem prošle godine.
Njegova nova knjiga slijedi nakon dvije slične recentne, jedne lanjske Stevena Hydena (“There Was Nothing You Could Do: Bruce Springsteen’s ‘Born In The U.S.A.’ and the End of the Heartland”) koja se bavila nastankom ploče “Born in the U.S.A.” povodom njezinih četrdeset godina, te “Deliver Me from Nowhere” Warrena Zanesa iz 2023. o snimanju “Nebraske”, čija ekranizacija stiže uskoro u obliku istoimenog igranog filma Scotta Coopera s Jeremyjem Allenom Whiteom (“The Bear”) u ulozi kantautora.
“Tonight in Jungleland” posvećena je Charlieju Crossu, novinaru koji je pokrenuo Backstreets, superpopularni fanzin posvećen Springsteenu, a koji je preminuo lani, godinu dana nakon što je i njegova publikacija prestala s objavljivanjem. Nakon jedne večere Cross je bacio bubu u uho Carlinu rekavši mu da istraži što se dogodilo u Bruceu da je “Born to Run” bio na zasebnoj razini u odnosu na prethodna dva albuma. “Kako je sve postalo tako sjajno?”
U najkraćim crtama, s mnogo truda i divljačkom predanošću. I vjerom u sebe koja će napokon i glavešine u Columbiji natjerati da vide kako Bruce nije tek jedna od folk rock kantautorskih kopija Boba Dylana, već umjetnik s vlastitom vizijom i vatrom u sebi koja će novinara Jona Landaua uvjeriti da je vidio “budućnost rock and rolla” kad doživi njegov nastup uživo, te uskoro postane i njegov koproducent na njegovoj nadolazećoj ploči, uz ludog Mikea Appela i samog Springsteena.
Ovo razdoblje Bossove karijere već je uglavnom prilično poznato najvećim obožavateljima, ali Carlin nalaza nove načine da ispriča mukotrpan rad na presudnom albumu, od pisanja prve verzije njegove naslovne pjesme koja je krenula kao gotovo nadrealna slika uznemirenih američkih ulica, da bi se pretvorila u romantičan poziv na bijeg, što je u svojoj srži , uostalom, i uvodni klasik “Thunder Road”.
Saznat ćemo i o sessionu koji je trajao cijelu noć doć Bruce iz svog vjernog druga Clarencea “Big Mana” Clemonsa (koji je s njim i pozirao za naslovnicu ploče) nije izvukao savršen solo za epsko finale u pjesmi “Jungleland”, kao i o pjesmam koje je bend tada snimao u studiju, no nisu našle mjesto na završnoj verziji ove ploče. Među takvima je upravo prošli tjedan, povodom današnje obljetnice, objavljena “Lonely Night in the Park”.
Carlin piše i o nizu od deset koncerata u Bottom Lineu u njujorškom Greenwich Villageu na kojima će ne samo promovirati “Born to Run” nego i kritičarima pookazati sav potencijal sebe kao frontmena i autora, kao i svog legendarnog E Street Banda, a koji će Rolling Stone 1987. staviti na popis 20 nastupa koji će promijeniti rock and roll. Upravo se šuška da bi i videozapisi s tih koncerata ove godine u sklopu obilježavanja jubilarne obljetnice mogli dobiti i svoje službeno izdanje.
Isto tako, iz knjige ćemo saznati i o trenutku kad je Bruceova ranije spominjana vjera u sebe dovedena u pitanje nakon što je poslušao testni primjerak ploče prije nego što je objavljena i upao u nesigurnost i krizu koja ga je natjerala da ploču baci u bazen hotela i poželi sve snimiti ispočetka, uživo u studiju, jer je pomislio kako izvorna verzija ne odgovara onome što je on zamislio. Srećom, suradnici su ga natjerali da se predomisli, a sve ostalo je, kako se kaže, povijest.
“Born to Run” će postati ne samo Springsteenovim najuspješnijim albumom do tog trenutka, već i favoritom kritike koji je se do danas smatra jednom od njegovih najboljih, ako ne i najboljom pločom. Njegov uspjeh od Brucea će stvoriti zvijezdu čiji će status ostati nepokoleban u narednih pola stoljeća. Carlinova knjiga sa svojim oštrim fokusom na upravo to razdoblje bit će konstruktivan dodatak literarnoj prehrani svih njegovih fanova koji žele znati više o Bruceovom probaju u stratosferu rocka, a i uspjet će u svojoj zadaći, to jest na svojih 250 stranica objasniti nam kako je sve postalo sjajno.
(Doubleday, 256 stranica, tvrdi uvez, 2025.)