Autobiografija pjevača System of a Downa pitka je priča o glazbi, povijesti i aktivizmu iz pera inteligentnog i višestruko talentiranog umjetnika koja će vas zadovoljiti čak iako niste zagriženi fan metal glazbe s početka stoljeća.

Znakovito je da ova recenzija izlazi upravo na današnji datum, 11. rujna, jer to je i datum na koji započinje priča ispričana između korica knjige “Rušimo sustav” Serja Tankiana, pjevača benda System of a Down, a koja je objavljena u hrvatskom prijevodu u izdanju Rockmarka otprilike godinu dana nakon što je njezin izvornik ugledao svjetlo dana.
Jedanaesti rujna u ovoj knjizi, naravno, onaj je 2001. godine koji će u povijesti upamćen kao dan terorističkih napada na Sjedinjene Američke Države. Ali, osim toga bio je to i dan kad su System of a Down zadjeli na vrh Billboardove ljestvice prodaje sa svojim legendarnim drugim albumom “Toxicity”. Ono što bi u životu bilo kojeg glazbenika označilo vrhunac karijere, u slučaju Serja Tankiana i njegovog benda ostalo je potpuno zamračeno katastrofalnim događajem s kojim je koincidiralo.
Serj nastavlja kako je njegova reakcija na napade bila napisati politički esej o uzrocima ovog napada u pogledu sumnjive američke vanjske politike koja je dovela do ovakve nasilne reakcije. Bilo je to bitno artikulirati, ali trenutak nije bio adekvatan za to. Nacija se od šoka liječila patriotskim zanosom, a svatko tko bi bacao sjenu na američku politiku bio je gotovo ravan onome tko bi se svrtao s njezinim neprijateljima.
Tankian svoju priču započinje ovom epizodom zato što mu je od velike važnosti odmah jasno deklarirati svoju osobu kao nekoga tko je u jednakoj mjeri i glazbenik i aktivist. Stoga ako ste zagriženi fan System of a Downa i želite samo čitati o njihovim pjesmama i turnejama, morate znati da ćete doći do tih dijelova, ali i to da će njih biti jednako koliko i onih drugih stvari koje su autoru bitne, a fanovima njegove glazbe možda nisu toliko presudne.
Serj je rođen u armenskoj obitelji čiji su preci i članovi, kao i mnogim drugima njima sličnima, pretrpjeli žrtve u Genocidu nad Armencima koji su za vrijeme i nakon Prvog svjetskog rata turske vlasti provele nad njihovim narodom. Njegovo prvo djelovanje u Los Angelesu gdje je doselio bilo je vezano za ciljeve armenske zajednice, kao što je priznavanje Genocida od američkih vlasti, a prva glazba koju je slušao bile su armenske revolucionarne pjesme.
Ista osnova, a pogotovo onaj njezin dio koji se odnosi na borbu protiv svake svjetske nepravde, činit će i potku u System of a Down koji će se pretvoriti u jedan od najizraženije političkih žestokih bendova Zapadne obale nakon Rage Against the Machine, pa ne čudi da je toliki dio knjige posvećen ustrajanju na istim ciljevima koji su praktički obilježili čitav njegov život i javno djelovanje. No, knjiga ostavlja dojam kako su upravo ti njezini djelovi Tankianu bili zanimljiviji za pisanje negoli svjedočanstva s često monotonih i napornih turneja koje glazbenicima često prolaze u nekoj vrsti moždane izmaglice.
Budući da je u svojoj naravi izričito suprotan bilo kojoj vrsti “šuti i pjevaj” izvođača, svaki svoj potez koji bi se mogao proglasiti kompromisnim ili suprotnim njegovom antiestablišmentskom stavu ovdje stavlja pod lupu i razlaže rezoniranje i razloge za te poteze vrlo svjestan kako lako u svijetu punom novca od buntovnika možete postati pozerom i izdajnikom.
Zanimljivo je i to da je frontmen tako bučnog i agresivnog benda zapravo blag čovjek bez svih onih ovisnosti od kojih glazbenici tako često pate, i potpuno je posvećen izbjegavanju konflikta i nasilja, i možda je upravo takva njegova prirda razlog njegovog napuštanja benda kad je praktički bio na vrhucu popularnosti kod fanova, isto kako što je ranije napustio i uspješan programerski posao i vlastitu tvrtku kako bi se ovom bendu mogao u potpunosti i posvetiti. Naravno, Serj jasno obrazlaže svoju motivaciju za ako ne već dugotrajnim raspuštanjem sastava, onda ozbiljnog ograničavanja njihove aktivnosti, ali o tome, kao i o svemu drugome, više ćete čitati sami u devetnaest poglavlja ove knjige.
Ograničenja koja su ga tištila u okvirima rada u bendu ispustio je i nastavio istraživati u brojnim raznolikim umjetničkim projektima i vrlo je jasno da je njegova životna priča već sad s navršenih 58 godina itekako vrijedna prepričavanja, a još više njegova razmišljanja o kreativnosti, umjetnosti i politici. Ono što donekle iznenađuje jest njegov izrazito čitki stil koji omogućuje da se njegova autobiografija proguta u svega par sjedenja, ali i da privuče pozornost čak i onih čitatelja koji možda ili nisu nužno fanovi System of a Down ili možda nisu dovoljno upućeni u povijest benda i njihovog frontmena.
Druga zanimljivost vezana za današnju objavu ove recenzije jest i to da je upravo jučer objavljeno kao System of a Down sljedeće godine dolazi u Europu nakon gotovo deset dugih godina, a da stvar bude bolja sa soboom dovode i slavne Queens of the Stone Age kao i kultni Acid Bath koji se također ponovno okupio i to nakon više od četvrt stoljeća. Dovoljna preporuka za knjigu “Rušimo sustav” trebala bi biti to da sam učinio ono što prije njezinog čitanja vjerojatno ne bih. Odložio sam je kraj laptopa i u tražilicu upisao stranicu za pregled letova i stao jednu za drugom upisivati destinacije njihove turneje.
(Rockmark, meki uvez, 277 stranica, 2025.)