Domaćin se pokušavao prisjetiti je li ovo četvrti ili peti put da mu u klub dolazi Ousmane Ag Moussa sa svojom tamašeško-francuskom desert blues rock ekipom. Računica je ostala pomalo nejasna, što zapravo znači da se Tamikrest potpuno udomaćio u Vintageu.
„Nedelja, grad je prohladan i gluh, nedelja, grad je nesretan i pust“, pjevao je početkom 1980-ih kratkotrajni beogradski novovalni bend Ničija zemlja na svojoj prvoj i jedinoj singl ploči. Tako je izgledala i ova ranojesenska zagrebačka nedjelja, dok se grad još oporavljao od subotnjeg žestokog tulumarenja.
Jedino je u Vintageu bilo prilično živahno i uzbudljivo. Poklonici Tamikresta okupljeni su u podjednakom broju i manje-više sličnom sastavu kao na njihovom preklanjskom zagrebačkom koncertu, koji je isto ovako nezgodno pao u nedjelju. Domaćin se pokušavao prisjetiti je li ovo četvrti ili peti put da mu u klub dolazi Ousmane Ag Moussa sa svojom tamašeško-francuskom desert blues rock ekipom. Računica je ostala pomalo nejasna, što zapravo znači da se Tamikrest potpuno udomaćio u Vintageu.
Kako godine prolaze Ousmane likom i djelom sve više podsjeća na svog velikog uzora Ibrahima Ag Alhabiba iz Tinariwena. Rani Tamikrest dočekivan je u Europi kao juniorski tim Tinariwena, ali bend je odavno prešao u seniorsku kategoriju i Ousmane se već polako približava ibrahimovom veteranskom statusu.
Četvoročlana postava nije se mijenjala od prošlog susreta u Vintageu. Na basu je Ousmaneov azawadski kompatriot i suosnivač benda, Cheikh Ag Tiglia, u tradicionalnoj tamašečkoj pustinjskoj odori. Drugu gitaru svira Paul Salvagnac koji je s njima od 2012. godine. Bubnjeve i calabash pokriva još jedan Francuz, Nicolas Grupp. On im se pridružio tek 2019., ali je u ranijim godinama temeljito prostudirao tamašečke ritmove i danas zna sve o njima.
U toj formaciji Tamikrest djeluje vrlo kompaktno i može se potpuno posvetiti razradi koncertnog nastupa. Početak svirke zvuči kao lagano zagrijavanje s Ousmaneovom gitarom u prvom planu i melankoličnim napjevima „Awnafin“ i „Outamachek“ što dočaravaju assouf saharskih nomada. Assouf je osjećaj duboke nostalgije koji se u nedostatku preciznijeg objašnjenja može usporediti s bosanskim „padanjem u sevdah“.
Nakon toga atmosfera postaje malo mračnija i puno turobnija, pa ne treba tražiti prijevod stihova da bi se shvatilo što nam Ousmane želi poručiti. U njegovom rodnom kraju opet je izbilo totalno sranje i to mu se jasno čuje u glasu. Druga četvrtina koncerta donosi Tamikrestovu verziju unpluggeda. Ousmane prelazi na akustičnu gitaru, Nicolas ostavlja bubnjeve i sjeda za calabash, dok Cheikh i Paul ostaju uštekani, ali dosta prigušeni.
U nastavku se znatno pojačava intenzitet svirke i cijeli bend polako uranja u zgusnutu mješavinu električnog pustinjskog bluesa i psihodeličnog indie rocka. Himnična „War Tila Eridaran“ je sasvim očekivano špica koncerta, ali jednako moćno zvuče i druge pjesme odabrane s albuma „Adagh“, „Chatma“, „Kidal“ i „Tamotait“. U 80-ak minuta čuli smo i dosad neobjavljenu pjesmu „Tapsakin“ koja bi se dogodine trebala naći na njihovom šestom studijskom albumu. A to će sasvim sigurno donijeti novu priliku za susret sa starim znancima u Vintageu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
