Nakon što je kao guverner doveo svoju Kaliforniju do bankrota, legendarni akcijski junak Arnold Schwarznegger se odlučio vratiti onome što mu najbolje ide: snimanju akcijskih filmova! Više od 10 godina je prošlo od njegove zadnje glavne uloge, a izgleda da je odlučio nastaviti upravo ondje gdje je stao.
Drugim riječima, svoj prvi dio karijere je završio generičkim i nemaštovitim akcićem, a drugi dio karijere započinje na isti način. „Posljednja bitka“ (The Last Stand) je ostavio prilično gorak okus nakon toliko godina čekanja, jer u ionako iscrpljen i već pomalo dosadan žanr ne donosi apsolutno ništa novo i svježe. Arnold Schwarznegger ponovno glumi moralno superiornog i gotovo bezgrešnog šerifa malenog gradića na granici Meksika i SAD-a. Društvo mu pravi nekoliko jednodimenzionalnih i šablonskih zamjenika (zgodna ženskica, Meksikanac i simpatični, ali naivni mladić koji želi uzbudljiviji život – pogodite tko prvi pogiba?), te u ovakvoj vrsti filma uvijek potreban comic relief tip, utjelovljen kroz lik Johnny Knoxvillea. Tu je još i savezni agent kojeg glumi Forest Whitaker, ali njegova uloga je minorna i moram priznati, ponižavajući za jednog Oscarovca. S druge strane zakona su naravno loši dečki, a scenaristi su ponovno morali birati između dviju najčešćih opcija: narko-kartel ili teroristi. Ovoga puta je novčić očito odlučio za narko-kartel, pa smo tako dobili “najvećeg bossa još od Escobara”, kojeg je utjelovio potpuno bezlični Eduardo Noriega, te ekipu poslušnika koje vodi izvrsni Peter Stormare (kao ‘sporedni negativac’ je miljama nadmašio velikog, ‘opakog’ narko-bossa). I naravno, kad se susretnu narko boss koji pokušava pobjeći iz SAD-a u Meksiko i Schwarzi i njegova ekipa, kroz čiji gradić moraju proći da bi stigli na svoj cilj, nastaje kaos.
Moram priznati da sam očekivao više od korejskog redatelja Jee-Woon Kima. Čovjek koji u svom opusu ima klasike poput “A Tale Of Two Sisters” i genijalno zabavni “The Good, the Bad, the Weird” (preporuka za one koji žele vidjeti korejski vestern), definitivno nije impresionirao u svom prvom hollywoodskom filmu. Imam dojam da je bio pod ogromnim pritiskom i da nije baš mogao ‘isfurati’ ono što je htio, jer je u korejskim filmovima dokazao da ima mnogo više štofa za ovakav tip filma. Nikada nisam baš previše volio akcijske filmove u kojima se akcija svodi na pucanje iz raznovrsnog arsenala oružja, bušenje rupa po autima (i krupni kadrovi istih) i čekanje da neprijatelj proviri, tako da ga glavni junak može izbušiti i to s minimalno 30 metaka, u slow motionu naravno. A ovo je takav tip akcića. Naravno, da se slučajno ne bi isticao po nečem posebnom, završna bitka u „Posljednjoj bitci“ je šakački duel, koji je čak i dosadniji od sve te silne pucnjave. Ima tu i nešto jurnjave (naime, glavna caka filma je da bad guy pokušava preći granicu u posebno nabrijanoj Corvetti ZR1 sa 1000 konjskih snaga), ali i ona je prilično mlaka i niti blizu onoj u primjerice, „Brzim i žestokim 5“. Znači, što se tiče samog filma, za sada stvari ne stoje baš najbolje, ali prilično je jasno da je on u biti samo poligon za veliki Arnijev povratak.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=oc0x-jiewTE[/youtube]
A Arnie je ostario. Ipak, 66 godina je na grbači, trbušnjaci su se pretvorili u trbuščić, a lice je čudno zategnuto. Niti nakon 40 godina u Americi, nije izgubio svoj prepoznatljivi, tvrdi, austrijski naglasak (štoviše, kao da se još i pojačao), a neka ozbiljnija gluma mu je i dalje potpuna nepoznanica. Ipak, u klasicima poput „Terminatora“, „Predatora“ i „Total Recalla“, nismo željeli gledati Daniel-Day Lewisa, nego veliku austrijsku mrgu koja lomi i trga sve pred sobom. Njegova pojava na ekranu i karizma kojom je zračio su ga i učinile jednom od najvećih akcijskih zvijezda svih vremena. I dalje je on tu negdje, i dalje ga želimo gledati na platnu, ali nije to više to. Kada nespretno trči ili se šaketa s neprijateljima, više ne vidimo onu zvijer iz „Conana“, nego starca koji gotovo očajnički želi povratiti staru slavu. Gluma mu je znatno pala u kvaliteti, što se može objasniti time da je izašao iz forme, ali nekako mi se čini da je i njegov status na setu filma igrao veliku ulogu, i da mu se Korejac nije usudio reći: “Gle Arnie, nije to dobro, ‘ajmo ponovno!” Treba njemu znatno više discipline, jer takva nefokusirana gluma mu se može oprostiti jednom, ali baš da želimo to gledati u svakom sljedećem filmu, ne bih rekao.
Schwarziju slijedi nekoliko projekata koji bi mogli biti znatno zanimljiviji od ovoga, prije svega zatvorski triler ‘”The Tomb”, gdje će se upariti s još jednom legendom, Stalloneom. A što se tiče „Posljednje bitke“, nije to loš film, ali definitivno nije niti dobar. To je jedan od onih filmova koje ćete pogledati u ponedjeljak, a već u srijedu se nećete moći sjetiti niti tri scene iz njega. Da Arnold ne glumi u njemu, vjerojatno bi završio ravno na DVD-u. Ovako je ispunio svoju funkciju: vratio svoju zvijezdu na pozornicu, vjerojatno će zaraditi dovoljno da pokrije troškove i svi sretni i zadovoljni. Ali miljama je to daleko od klasika žanra…
Ocjena: 5/10
(Di Bonaventura Pictures, 2013.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
