Seniorska liga alternativaca iz 80-ih i 90-ih, skoro pa neprimjetno zauzima scenu. Poduže pauze ili reunioni, svejedno je… kad se gledaju popisi turneja, situacija sve više podsjeća na onu od prije dvadesetak godina, s razlikom što smo i mi kao destinacija uključeni u taj drugi val zbivanja.
Swansi će nas tako u manje od godinu dana opet uskoro podsjetiti, Jon Spencer Blues Explosion već možemo smatrati dobro udomaćenima, a oni kojima se mnogi vesele su Dinosaur Jr. koje uistinu treba smatrati jednima od začetnika cijele priče. Inspirirali su oni tako svojevremeno svoje masačusetske susjede Pixies, ali su i tada mladog Kurta Cobaina s druge strane kontinenta. Karakteristični spoj elegije protkane cinizmom Dinosaur Jr. je kao bend zadržao i na posljednjem albumu „I Bet On Sky“, trećem po redu nakon reuniona započetog 2005. godine.
„I Bet On Sky“ mami na slušanje svojim jednostavnim pristupom. Bend jednostavno fluidno niže rock brojeve, J Mascisov vokal je i dalje umoran, hrapav, smiren i naizgled nezainteresiran, ali i savršeni amalgam na ono što ova trojka radi. Produkcija albuma je jednostavna, potpuno bazična, bez ikakvih post-produkcijskih igrarija. Nema prodavanja lažne mudologije. To je točno slika i prilika onoga što se može očekivati od benda na pozornici.
Cjelokupni je dojam kako Dinosaur Jr. samo želi svirati i da je sve izvan toga potpuno nebitno. Kao da nema ni prošlosti ni budućnosti, već samo taj trenutak u kojem tri instrumenta i vokal sviraju pjesme. Nema tu ni opterećenosti time da je potreban jedan novi „Feel The Pain“ za potpunu revitalizaciju stare slave. Dinosaur Jr. je na „I Bet On Sky“ otišao nekoliko koraka dalje. J Mascis, Lou Barlow i Murph nisu zatvorili uši spram svega što se događa u glazbi i ne obitavaju u izoliranoj vremenskoj kapsuli. Tako primjerice „Recognition“ malo vuče u smjeru Queens Of The Stone Age, „Watch The Cornes“ gazi po nekoj pop grunge špranci (da ju je slučajno otpjevao Scott Weiland to bi lako mogao biti Stone Temple Pilots), općenito se gitarskih solo dionica namnožilo (posebno na posljednjoj „Recognition“) da bi se cinično moglo zaključiti da što je Dinosaur stariji, to više želi vladati glazbom na način kako su to radili AOR rock dinosauri prije njih. No opet, iz „Don’t Pretend You Didn’t Know“, „Rude“ i „I Know It Oh So Well“ progovaraju oni stari Dinosaur Jr., dok je „Stick A Toe In“ jedna od ljepših rock balada koja se mogla čuti u posljednje vrijeme.
Lakoća kojom grupa to sve to uspješno pomiruje magnetno je svojstvo za čulo sluha, ili je to samo nostalgični trip autora ovih redaka…
Ocjena: 8/10
(Play It Again Sam, 2012.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
