Svega tjedan dana prije dodjele Oscara, u naša kina je napokon stigao i „Let“, zadnji od ozbiljnijih kandidata za neku od glavnih kategorija ove prestižne nagrade. S nominacijama za najbolju glavnu mušku ulogu i originalni scenarij, ipak nije jedan od favorita, ali je itekako dobar film.
Kada imate dvije legendarne zvijerke s A hollywoodske liste, vrlo teško je napraviti loš film. A Denzel Washington (Training day, Američki gangster) i redatelj Robert Zemeckis (serijal Povratak u budućnost, Forrest Gump) zasigurno jesu ‘teškaši’. I premda je Denzel zadnju Oscara vrijednu ulogu odigrao prije 12 godina, a Zemeckis se u zadnje vrijeme bavio tek prosječnim dječjim filmovima, očigledno je došlo vrijeme da se obojica pozabave jednom ozbiljnijom temom. Kao treći, ali ne manje bitan kotačić u stroju, potreban je bio i kvalitetan scenarij, za kojeg se pobrinuo mladi John Gatins, inače specijaliziran za pomalo šablonske sportske drame s vrlo jasnom podtemom vlastitog moralnog iskupljenja (Trener Carter, Pravi čelik), što je i u „Letu“ kamen temeljac priče.
Priča se vrti oko iskusnog, ali arogantnog pilota Whip Whitakera (Denzel Washington), koji nevjerojatnim manevrom usijeva spustiti avion u kvaru i time spasiti živote gotovo svih putnika. No od života junaka i zadovoljstva postignutim ga dijeli činjenica da je za vrijeme leta bio pijan i drogiran. Premda sam sebe i svoje kolege pokušava uvjeriti da je kvar aviona jedini krivac njihove nesreće, morati će se suočiti sa samim sobom i činjenicom da je šest ljudi izgubilo život. Usput upoznaje mladu narkomanku Nicole (Kelly Reilly), koja će mu na neočekivani način pomoći na putu samoshvaćanja.
Sam film je podijeljen u tri cjeline, koje bi vrlo lako mogle biti svaka film za sebe. Prva trećina je najdinamičnija i vrlo brzo gledatelja uvuče u svijet u kojem živi kapetan Whitaker. On je bahati i arogantni, ali simpatični i slatkorječivi pilot, koji uz to jako voli popiti, ali i povući i podimiti svaku drogu koja mu se nađe pod rukom. Ubrzo slijedi i vrlo atraktivna i uzbudljiva scena rušenja aviona, koja bez problema može parirati bilo kojem visokobudžetnom akcijskom filmu, a većinu ih i nadmašuje.U drugoj, najduljoj trećini, pratimo dane poslije same nesreće, u kojoj se svijet kapetana Whitakera polagano počinje rušiti, a on se odaje piću, u nadi da će se tako riješiti svih svojih demona. Ovo je dakako, najbitniji dio filma za sam lik kapetana, te je bio vrlo ozbiljan posao prikazati ga kako spada, a i u njemu se najbolje vidi umješnost sva tri glavna kotača ovog filma.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=xnVNNR6CEOE[/youtube]
Washington ne glumi ništa drugačije i spektakularnije nego inače, ali ne može se poreći njegova prezentnost i karizma. Bilo da glumi negativca ili pozitivca, uvijek u svoju ulogu pokušava ugraditi ambivalentnost karaktera, tako da u njegovim likovima nikada nemamo izrazito dobre ili loše osobe. Mahom su to osobe koje se nalaze na raskrižju moralnih dilema, na velikoj životnoj prekretnici punoj iskušenja i pred odlukama koje će imati jak utjecaj na njih same, ali i okolinu.Takav je i kapetan Whitaker: osoba koja je vrlo ‘ljudska’ i svakodnevna, izvana čvrst i staložen ‘cooler’, ali iznutra duboko rastrgana ličnost koja se sama sa sobom bori i ne želi priznati svoju grešku i odgovornost. Washingtonu takve uloge leže, i nije potrebno mijenjati ili popravljati nešto što savršeno dobro radi. Tu su i dalje njegovi dugi,ubojiti pogledi, trademark žvakanje i mrdanje jezika, eksplozivnost i spremnost da plane u svakom trenutku. I Zemeckis to zna, pa je pustio svom glavnom glumcu da bude fokus i potpuno se usredotočio na njega kao lika, vodeći film vrlo mirno i zanatski, može se čak reći i ziheraški, sa pokojim blijeskom genijalnosti (poput režijski savršene scene u kokpitu aviona koji se ruši). No u tom krucijalnom, srednjem dijelu filma, ipak u nekoliko navrata dolazi do zamora, poglavito stoga jer se otvara previše teških i ozbiljnih tema, a samo se jedna uistinu zatvara.
I dok je prava priča ona o alkoholizmu i priznavanju samom sebi da imaš problem, ostali smjerovi ostaju na pola istraženi. Pitanja o Bogu, o obiteljskim odnosima, o ljubavi i prijateljstvu, su samo usputne stanice kojima, u takvoj trivijalnoj formi, i nije bilo mjesta u samom filmu. I drugi likovi su tu samo sporedne stanice, koje na djelima glavnog junaka očigledno ostavljaju jake posljedice, ali sam proces metamorfoze je uglavnom nerazjašnjen. Nisu bitne točke A i B, nego je bitan put od jedne do druge. Malo koji redatelj bi takvu tematiku mogao obraditi na kvalitetan i iscrpan način, a opet da niti u jednom trenutku ne bude dosadan (primjerice, P.T.Anderson), no Zemeckis sa svojom ekipom ne uspijeva u potpunosti zadržati sve te krakove priče na okupu. Ipak, treći i finalni dio donosi toliko priželjkivano iskupljenje i osobnu katarzu, nešto što je Gatins u svojim ranijim scenarističkim radovima praktički doktorirao, a i Washington je predbilježen za likove koji,nakon svih životnih brodoloma, izlaze iz njih kao promijenjeni i uglavnom bolji ljudi. Finale je to koje bi se nominalno moglo svrstati u kategoriju ‘patetike’,ali svejedno itekako dobro paše s obzirom na puna dva sata koje smo do tada proživjeli kroz oči kapetana Whitakera.
Let je vrlo dobar film, kojeg samo malo fokusa u srednjem dijelu dijeli od izvrsnosti. No ruku na srce, nepretenciozna i na mahove uzbudljiva režija, standardno izvrsna gluma Denzela i sporednih glumaca (Don Cheadle, Bruce Greenwood, John Goodman) i tematika koja je vrlo zanimljiva, pogotovo iz perspektive putnika koji svaki dan svoje živote stavljaju u ruke pilota, za koje ne znaju tko su i kakvi su, te univerzalna priča o iskupljenju nakon koje će svakome biti milo u srcu, više su nego dobra pozivnica za gledanje ovog filma.
Ocjena: 8/10
(ImageMovers, Paramount Pictures, Parkes/MacDonald Productions; 2012.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
