Ne znam je li Maer prvi koji je potpuno izokrenuo priču ili ne, ali taj ‘kopernikanski obrat’ u kojem booklet CD-a povećanjem formata postaje primarna stvar u rukama konzumenta, a CD sekundarna je uistinu zanimljiva.
Da je knjižica ostala na veličini CD pločice bila bi samo informacija o tekstovima pjesama, ovako to je zbirka poezije, efektno ilustrirana dobrim fotografijama, dok CD kao da je u ulozi zvukovnog bonus, podloge za poeziju. Snažna je moć iluzije. Dovoljna je samo mala intervencija koja razbija uobičajenu šprancu i novi vidici su otvoreni. Naravno treba se toga sjetiti…
Pulski umjetnik Valter Milovan a ka Maer, možda bi zbog navedenog trebalo smatrati konceptualcem, zbog te igre između poezije i glazbe, jer cijeli „Neradni dan“ je osmišljeno kao djelce s ključem, ne samo po pitanju vizualno-dizajnerskog rješenja. Zato i knjižica poezije pored naslova „Neradni dan“ nosi i podnaslov „Priručnik za upotrebu“. Maer se brine za slušateljevu psihu jednako kao i za svoju. „Neradni dan“ posjeduje imperativ smještanja u stanje spokoja kako bi se osjetili zvukovi, boje i mirisi, te dotaknule filozofske misli koje umjetnik kroz stihove progura, onako na bljesak, kao skriveni i maskirani haiku.
Odmak od svakodnevnice je prijeko potrebna stvar. Možda ga i jest najbolje dočarati terminom neradnog dana. Maer u toj situaciji odmaka kao da ne traži obožavatelja vlastitog lika i djela, već prije sugovornika – srodnu dušu s kojom možda neće krenuti iz iste početne točke, ali će sigurno doći do nekih zajedničkih zaključaka. Prve dvije pjesme su tako u funkciji Maerovog predstavljanja. „Kosić“ je čakavski prepjev „Black Birda“ The Beatlesa, ali nimalo pretenciozan. To je onaj početak komunikacije u kojem Maer istovremeno ruši i podiže prepreku, u smislu: „Ako smo se našli na Beatlesima – dobro je, posebice na pjesmi koja nikad nije bila moćni singl. „Kosić“ je dakle taj prvi ključ – pozicioniranje na generacijsko-artističko-mentalnoj karti. Potom slijedi „Dove credi di andare“ Sergia Endrigoa koja vrši geografsko pozicioniranje – Mediteran. Ako je tu komunikacija uspostavljenja, stvari se uspješno mogu odmotavati dalje. Naravno nakon što ste u međuvremenu nekoliko puta prolistali knjižicu koju je divno ilustrirao fotograf Damjan Bistričić koji je sebi zadao zadaću da potaknut pjesmama i nazivom albuma sve snimljene detalje uhvati tijekom jednog neradnog dana – u nedjelju. Bistričić je tako uspio snimiti duh istarske obale, daleko kvalitetnije od onog uobičajenog turističkog šunda u obliku razglednica i kojekakvih postera koji aludiraju na hrvatsku obalu uglavnom viđenoj očima galeba, a ne čovjeka.
Maer poput većine hrvatskih intelektualaca sadašnjost vidi potpuno dezorijentiranu i dekonstruiranu, ali iz njega ne izlazi mizantropija. Plastično je to osjetno u pjesmi „Treba više voljeti glupe ljude“, jer Maer tu na neki način abolira cjelokupnu okolinu od odgovornosti za život u zajedničkom paklu. Da se naslutiti da oni koji su eventualno krivi za sadašnje stanje, nisi među nama. U neku ruku na sceni su ostale samo žrtve u čijim tragičnim sudbinama bi također dobro došao neki „Neradni dan“.
Sama pjesma „Neradni dan“ ispravno je detektirana kao himna cijele poetske konstrukcije u kojoj taj pojam predstavlja sigurnu zonu od svega jer čak i ‘idioti s televizije gube snagu na neradni dan’. Naizgled utopijski (ili distopijski) odmak pruža „Socijalizam u 2175. (kako bi to bilo?)“, ali ona je jednako usmjerena na stvarnost kao i „Hereza z Galiole“, „Proljeće u studenom“ i posljednja „Pjesma o zaboravljanju“. A stvarnost koju Maer vidi je odraz u ogledalu one dogmatsko-programatske stvarnosti koju ‘idioti s televizije’ grade svaki dan dok govore o pobjedi u trenucima poraza. Poraza kojeg Maer smatra našom najvećom pobjedom. U kojem ćemo naučiti živjeti i znati. I u kojem nam na uistinu apsurdan način neće trebati priručnik za upotrebu neradnog dana.
Ocjena: 8/10
(Matica hrvatska, Pazin, 2012.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
