Zagrebačko predstavljanje albuma ‘Kanibalkanska’ za mnoge koji su u četvrtak posjetili Vintage Industrial Bar je bio povod na ples, a za neke da se zapitaju: Gdje je Barbara?
Ispao je proročki naslov albuma „Kanibalkanska“ po pitanju onoga što se nedavno dogodilo unutar redova Gustafa – ako se uzme značenje riječi ‘kanibalizam’ i ‘Balkan’ od kojih je iskovan taj naziv. Riječ je naravno o odlasku Barbare Munjas, jedine članice ovog mnogoljudnog muškog istarskog sastava. Kako god se to ‘kanibaliziranje’ dogodilo i koji god razlog njenog odlaska bio, nedostajala je sinoć na promociji albuma u Vintage Industrial Baru.
Predugo je tijekom godina bila na pozornici sa Gustafima i postala je već i zaštitni znak grupa. A kad sam posljednji put gledao Gustafe bez nje, više se ni ne sjećam, Možda jednog davnog ljeta na Pašmanu, gdje je ‘štala’ trajala do sitnih jutarnjih sati. Na kraju krajeva trajala bi toliko ‘štala’ i sinoć u Vintage Industrial Baru da ne postoje striktna zakonska ograničenja koja se brinu da hrvatski živalj ne zaglavi predugo u noć i ne sagriješi spavanjem na poslu u petak.
Gustafi su se zagrijavali postepeno. Već me odavno po tom sistemu podsjećaju na Ramba Amadeusa i njegovu taktiku, ‘uvodnog dugog i dosadnog dijela’ i ‘kratkog, plesnog i veselog finala koncerta’. Ok, Gustafi nemaju dugi uvodni dosadni dio, ali je znakovito kako prvi dio koncerata uvijek služi za rastezanje vlastitih stilskih i imidž granica u kojem se lijeni tex-mex i lagana bossa nova miješa s istarskom crljenicom. Tako je nekako s mješovitim brzo-sporim izmjenama udarala i naslovna „Kanibalkanska“, kao i ostale pjesme s novog albuma koje su polako prepustile mjesto raznim „Brkicama“, „Katarinama“ i „Kurvama“ uz koje je publika plesala jednako manično kakav je bio ritam.
Povremeno se iz publike začuo povik: „Gdje je Barbara?“, ali Edi Maružin se kao stari iskusni showman nije na to uopće obazirao. Svirao je veselo i nasmijano – točno onako kako je valjda u nekoj nepisanoj agendi zacrtano ponašanje prvog među jednakima u Gustafima. Ljudstvo dolazi i dolazi, a jedino „show must go on“. Taj imperativ profesionalizma je nešto što se u Gustafima ne može nikad zaboraviti, a show s repetama su dobili svi oni koji su u četvrtak došli u zagrebački Vintage Industrial Bar. Je li ikad bilo drugačije na koncertu Gustafa?
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
