Proglas za sve hrvatske medije došao je i do nas s malo zakašnjenja. Objavljujemo ga u cjelosti i podržavamo entuzijazam i akciju domaćih heavy metalaca – bili s ove ili one strane bine.
Poštovani vlasnici, urednici i djelatnici svih hrvatskih medija, molimo vas da pomno pročitate i objavite ovaj proglas, kojeg, izrevoltirani nedavnim događajima vezanim uz otkazivanje jedinog hrvatskog međunarodnog metal festival BURNING SEA, potpisuju mnogi ljudi koji se cijelog svog života na ovaj ili onaj način bave metal glazbom, bilo da su producenti, promoteri, medijski djelatnici, te naročito bendovi. Hrvatska metal scena, upravo zbog mnogobrojnih fijaska i krivih poteza tijekom cijelog desetljeća spala je na same margine, gdje bendovi i metal entuzijasti dišu svoje zadnje uzdisaje, prije nego li potonu duboko u mulj u kojem je već odavno prekriven debelim slojem jedini hrvatski metal magazin, jedina hrvatska metal izdavačka kuća, jedina metal emisija na nacionalnoj televiziji, a s njima također na stotine hrvatskih bendova, koji su se morali razići iz beznađa i razočaranja, te cijeli niz klubova, malih festivala, entuzijastičnih promotera, prostorija za probe i sl.
U ovom trenutku netko bi rekao da je hrvatski metal mrtav i da je ovo zadnji čavao u lijesu hrvatske metal scene, dok bi netko zlurado primijetio kako je hrvatska metal scena mrtva već godinama, ali da ona toga nije svjesna i da poput nekog duha leluja okolo i plaši ljude. No to je surova istina koja se vidi samo na prvi pogled. Poštovani kolege novinari, osim za to specijaliziranih medija, nitko od vas (usprkos tome što uredno dobijte sve PR vijesti o tome), ne vidi i ne želi objaviti da hrvatski metal bendovi usprkos neimaštini, nerazumijevanju, nemogućnostima djelovanja i promocije i usprkos nepodržavanju od bilo koga, ulažu enormne novce iz vlastitih džepova kako bi ponosno izdigli glavu iznad površine i štoviše, nametnuli se europskoj, pa i svjetskoj sceni. Zamislite, vrhunski hrvatski bendovi moraju plaćati na desetke tisuća eura, dižući kredite na više godina, kako bi išli u Švedsku, UK ili Njemačku, snimiti albume onako kako spada s vrhunskim producentima; angažiraju svjetski poznate vizualne artiste, video producente, PR i booking agencije i sve ostale segmente važne za međunarodni proboj, ne zato jer sve što je vani je bolje, nego zato što u Hrvatskoj toga ili nema, ili se ljudi ne žele baviti time ili se prema klijentima odnose neprofesionalno kao da njihov novac smrdi, za razliku od istog novca kojima te usluge plaćaju drugi. Da, u zadnjih nekoliko godina hrvatski bendovi su na taj čain vani ostavili na stotine tisuća Eura, te dobili vrhunske materijale koji u Hrvatskoj rijetko gdje da dobiju recenziju, a ne daj bože da na iti jedan način dobiju svoj podžanr na dodjeli diskografskih nagrada Porin i da se njihovi uspjesi ikako valoriziraju.
Zamislite, jedan hrvatski metal bend ovih se dana vratio iz turneje po Brazilu, drugi krajem ove godine kreće na turneju po Japanu, treći se vratio sa jako značajnog festivala u Norveškoj prije nekoliko dana, da bi isti taj band za samo 15 dana trebao otputovati na još značajniji festival u Belgiju. No to nije sve; hrvatski metal bendovi svirat će ove godine na glavnim pozornicama najznačanjnijih metal festivala u Sloveniji, Ukrajini, Češkoj, Švedskoj, UK, Finskoj, Italiji itd. Lani su čak tri hrvatska metal benda skupa svirala na prestižnom i najvećem nezavisnom metal festivalu u UK, a jedan drugi band je zamalo pobijedio na natjecanju bendova sa svih strana svijeta na najkultnijem metal festivalu na svijetu (koji se održava u Njemačkoj), gdje su osvojili drugo mjesto. Jedan, vjerojatno najveći svjetski metal priznati magazin objavio je CD s kompilacijom istočnoeuropskih metal bendova u nakladi od 20 000 primjeraka i hrvatskoh bendova nije bilo dva, tri, nego čak osam. Namjerno ne spominjemo imena ni bendova, ni medija, ni festivala da dočaramo u kakvom mraku živimo! Osim par specijaliziranih medija, jeste li vidjeli da se igdje i ikad spominje njihovo ime, je li itko ikada pisao o ovome? Jel nenormalno da hrvatski metal bendovi imaju odlične revjue u magazinima poput Trrorizer, Metal Hamer, Rolling Stone, Classic Rock, Hit Parader, Mojo, Kerrang, BWBK, Legacy itd, a da kod nas nemaju mjesta u ni jednom tiskanom mediju, većem portalu ili na TV-u? Je li normalno da neki hrvatski bendovi potpisuju ugovore sa stranim labelima i rasprodaju naklade, za kakve se u HR dobivaju već srebrne ploče? Jeli normalno da hrvatski bendovi imaju video uratke kakvih se može posramiti svaki drugi video uradak bilo kojeg izvođača estradne mašinerije? Jel nekoga možda sram što je scena tako diskriminirana ili je nekome možda krivo što hrvatski mainsteram izvođači, kojima je jedini inozemni domet sviranje u USA, Australiji, Njemačkoj itd u hrvatskim klubovima i pred hrvatskim iseljenicima nikad neće sami okupiti u inozemstvu, ne 500, nego 50 ljudi, koji nisu Hrvati, što hrvatski metal bendovi redovito čine, dok ovi drugi dobivaju poticaje na natječajima HDS-a i Zampa vrijednih stotine tisuća kuna kako bi promicalo hrvatsku scenu u inozemstvu? Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
