Iako su Pips Chips & Videoclips prije dva mjeseca nastupili u Vintage Industrial Baru, o zasićenju publike nema ni govora, dapače sve podsjeća na novi uzlet.
Počelo je lagano s taktovima „Malene“ i potom pjesmom „Sin“, kao poziv publici u prepunom Vintage Industrial Baru da se iz svih dijelova kluba požure ka koncertnom prostoru koji je već bio krcat, da bi s „Plači“ u kojoj je publika zborno pjevala refrene i cure se počele penjati na leđa dečkima sve počelo podsjećati na one dane vrhunaca ex-Yu rocka kad su sveopći deliriji te vrste bili uobičajena špranca ponašanja na koncertima.
Ubrzanje ritma i potpirivanje ionako već dobro zagrijane publike uslijedilo je sa „Seks u školi“, da bi se uspješni niz pjesama s albuma „Fred Astaire“ (osim „Jedan od nas“ s albuma „Bog“) nastavio s „Ljeto ’85“. Prva pjesma odsvirana s novog albuma bila je „Kratka povijest“, ubrzo je slijedila „Mogu ti reć“, da bi pred kraj koncerta prvi singl s albuma „Htio bi da me voliš“ po reakciji prisutnih ustoličen i kao hit nakon čega je publika unisono otpjevala svaki stih „Gume na kotačima“.
Tijekom dvosatnog koncerta delirij se nije stišavao, a da je atmosfera bila posebna moglo se vidjeti na kraju kad su Pipsi prekršili nepisano pravilo svojih nastupa koje završava pjesmom „Bog“ nakon čega se do jučer Dubravka Ivaniša vjerojatno ne bi ni vilama moglo istjerati ponovno na pozornicu. No repetitivni huk: „Hoćemo još“ srušio je tu barijeru i posljednja na bisu izvedena „Nogomet“ dovela je atmosferu do usijanja nakon dvosatnog koncerta.
Publika i bend bili su potpuno stopljeni – pulsirajuća masa koja je komunicirala isključivo glazbom, jer Ivaniš je i ovog puta bio dosljedan svom odavno inauguriranom scenskom stavu da između pjesama ne otvara usta. Dapače više je podsjećao na Mišu Kovača kad bi samo podizanjem ruke dao znak nakon kojeg su svi pjevali refrene. Naravno da bi takav riskantan i do sada milijun puta među rock publikom ismijani grif bio krajnje burleskan da nije imao efekta u redovima publike, no Ivaniš se pokazao jako umješnim u takvom stavu – dirigirao je publikom i bio prihvaćen i nagrađen zbog toga jer je također znao na kojim himnama Pipsa to može učiniti.
Koliko god se cjelokupni koncert činio kao svojevrsni vrhunac sadašnjeg statusa grupe, još više je dao naslutiti kako je u pitanju tek početni korak rekonvalescenije popularnosti Pips Chips & Videoclipsa na domaćem terenu. Kvasac je tek počeo bubriti, a tek objavljeni izvrsni album „Walt“ koji je koncertno samo okrznut sinoć treba uzeti u prilog toj tvrdnji. Nije to izgledalo kao labuđi pjev nekad popularnog benda, već kao ponovno laštenja ‘cipela plesačkih’. Čak je i koncentracija pripadnika sedme sile bila jaka, ali ne toliko onih na zadatku, koliko onih po čijem pojavljivanju se da naslutiti što je ‘in’ u metropoli.
Pips Chips & Video Clips postaju vruća roba, no misli o nekom očekivanom pravocrtnom rastu ovog puta remeti već dokazana karakterna zajebanost čovjeka kojem je jednom davno na klupi u Zapruđu palo na pamet da zezancija na naslov Soderberghovog filma bude ime njegovog benda. No ne leži li u nepredvidljivosti draž posla kojim se bavi?
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
