Oko tri tisuće posjetitelja okupilo se prvog dana dvodnevnog Tuborg Open Faira na zagrebačkoj Šalati – novom festivalu koji je podsjećao na nekadašnja ‘Zagreb gori’ koncertna okupljanja na istom mjestu kad su također bila zastupljena uglavnom domaća i regionalna imena s rock scene.
Bitna razlika između Faira i Zagreb Gori ipak je u pristupu, jer bar što se tiče prvog dana, radilo se o nastupima veterana scene, dok mjesta za bar malo mlađe izvođače (koji nisu startali karijeru za vrijeme Jugoslavije) nije bilo, ako se izuzme prvi nastup kočulanskog benda Luxus Lord pred par znatiželjnika u kasnopopodnevnim satima, jer očekivati da taj bend ima bazu fanova u Zagrebu je u ovom trenutku znanstvena fantastika. Dakle Pozdrav Azri, Partibrejkers i Let 3 su bili mamac za sve one koji su odbrojavali predzadnje dane škole, što je opet bilo sve samo ne igranje za sigurno za tu dobnu populaciju koja se trebala okupiti na bendovima koje slušaju njihovi roditelji. Obzirom na okolnosti tog koncepcijskog koncertnog miš-maša uistinu se može gledati da je bio u pitanju uspjeh ako je privukao toliko ljudi prve večeri.
Što se mene osobno tiče, bilo je to već tko zna koje pohođenje nastupa Leta 3 i Partibrejkersa i drugo po redu Pozdrava Azri, čiji nastup na prošlogodišnjem INmusicu nije mogao biti zaobiđen obzirom da se napravio čep prilikom izlaska s festivala upravo kod pozornice rezervirane za Balkan party. Za Pozdrava Azri, mogu samo reći da sve više cijenim Juricu Pađena koji je odustao od te vrste glazbene lakrdije za koju sam se i sinoć pitao jel’ to uistinu cash mašina za sve involvirane u dugogodišnje peglanje Štulićevih stihova ili Leiner, Hrnjak i gosti među kojima je bio i Renato Metessi očajnički pokušavaju oživjeti jedan davno odvrćeni film. Je li uživaju u tome ili je to samo job? Ako uživaju onda bi trebali biti svjesni da je nastup bilo klimav, ako je job, činio se odrađen preko one stvari.
Jedino je Metessi otpjevao kao da sutra ne postoji, ali to je bio samo jedan grč srca – jedan „bip“ u nečemu što je davno upokojeno. Ne znam više treba li na Pozdrav Azri gledati kao na neki povampireni KUD koji Štulićev lik & djelo ‘štuje’ na taj način, a opet rad istog je na ovim prostorima izjebao kako je tko stigao. Jest da se od izdavača do glazbenika svi izvlače na to što on nema državljanstvo pa mu se ne mogu uplatiti njegova autorska prava, ali osim ponekog novinara avanturiste, koji tu i tamo pokuca na njegova vrata u Houtenu kraj Utrechta u nadi da ga Josefine neće otjerati, ne sjećam se slučaja da je netko od njegovih kolega sjeo u auto i odnio mu njegov dio novaca, pa makar i ilegalno. Možda zato i jesmo ‘ljudi Cigani, sudbinom prokleti’. Možda mi je i zbog toga bilo drago kad posljednja izvedena „Balkan“ nije polučila neki jači odjek u publici. Možda je došlo vrijeme da se prevaziđu takvi ‘pozdravi’, a možda se jednostavno na početku večeri nije popilo dovoljno rakije.
Partibrejkersi su bili ‘standardno’ druga priča. Iako su mi ostavili daleko bolji dojam zimus na proslavi rođendana u Tvornici kulture, nisu podbacili. Cane je bio promukao, ali se nije dao, bend je također bio čvrst i uigran. Na „Putu za jug“ je u publici zapaljena i bengalka, a kortljanje je završilo s „Hoću da znam“ bez naknadnog bisa na koji je publika pozivala Caneta, Antona i ekipu.
Let 3 je uz već ustaljeni performans započet s „Hvala tebi Kriste“ tijekom kojeg je izveo niz provjerenih koncertnih ‘dizalica’ po prvi put izveo uživo novu/staru pjesmu „Punjeta“, koje je ujedno i najavni singl njihovog predstojećeg Let 2 diskografskog reinkarniranja. Prlja je priznao da je cijeli bend zbog te prve izvedbe osjećao tremu, a usput je objasnio kako riječ ‘punjeta’ u kvarnerskom žargoni znači ‘sperma’. Najveći vrhunci nastupa bili uz „Dijete u vremenu“ i „Ero s onog svijeta“.
Drugi dan Toborg Open Faira bi čini se trebao donijeti više uzbuđenja uz TBF, Ramba Amadeusa, St!llness i Quasarr, jer line up je mlađi i time daleko prihvatljiviji onoj generaciji koja danas od sreće baca knjige i bilježnice u zrak.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
