Njemačka funk četvorka Mo’ Blow nastupila je posljednjeg dana Valamar Jazz Festivala, a između tonske probe i nastupa bili su raspoloženi za razgovor.
U tom zanimljivom njemačkom funk kvartetu Felix F. Falk svira saksofon, didgeridoo i prekusije, Andre Seidel bubanj, Matti Klein klavijature, a Tobias Fleischer bas gitaru. Puni energije te večeri su razigrali i oduševili publiku. Napokon u dosta nezahvalnom tjednu kada su noćne temperature bile u pitanju, dogodio se povratak ljeta. Moglo bi se reći kako je ovaj mladi bend sa svojom energijom otpuhao i posljednje trzaje dosadne ciklone.
Što znači Mo’Blow i kako ste došli do tog imena?
Felix F. Falk: Mo stoji za više, a Blow je raznesenost, eksplozija i još mnogo toga što je dobro jer želimo da ljudi kad čuju za nas imaju slobodan um prema našoj glazbi. Sjeli smo zajedno kako bi smislili asocijaciju koja će kad je ljudi budu čuli odmah to povezati s nečim zabavnim.
Je li to originalna postava iz Liverpoolskih dana?
Felix F. Falk: Ne, dečki s kojima sam svirao u Liverpoolu nisam mogao povesti, međutim ime Sahne funk benda i svu glazbu koju sam skladao u to vrijeme sam donio u Berlin i tako se formirao novi bend. Prošlo je još četiri godine do nastanka Mo’ Blowa, tada sam našao ove dečke, znači dosta dugo mi je trebalo, ali u ovoj smo postavi već šest godina. U vrjeme kad smo se našli, shvatili smo da nam kombinacija njemačkog i engleskog imena ne odgovara.
Bili ste ranije ove godine u Indoneziji na Borneu, kako je bilo i koliko ste uspjeli doživjeti zemlju?
Felix F. Falk: Svirali smo odmah prvu večer čim smo stigli na otok tako da smo svoje odradili odmah po dolasku. Bilo je stvarno odlično unatoč vrućoj klimi, svirali smo sat vremena i samo što smo završili koncert spustio se tropski pljusak. Nevjerojatno je kako su ljudi drugačiji tamo nego u Europi, potpuno je različita reakcija na glazbu. Europska publika povremeno reagira pljeskom u toku svirke, a kad svirka stane plješću i viču, tamo za vrijeme svirke su jednostavno bili ludi, pozdravljali uzvicima, a kad glazba stane i oni svi se utišaju. Tako da je to bio dvostruki šok, zašto tišina i zašto toliko reakcija na glazbu, što sam napravio? Kad smo to skužili bilo je smiješno. Bilo je predivno što je nakon koncerta možda i više od sat vremena prošlo u fotografiranju sa svima iz publike koji su nam prišli. Izrazito toplo su nas primili, a zato što smo imali skoro četiri dana za provesti se tamo, što je inače jako rijedak slučaj, mogli smo vidjeti zemlju, bili smo i u džungli i stvarno je predivno.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=EIP7FVmmU7I[/youtube]
Kako si naučio svirati didgeridoo, koliko ti je vremena bilo potrebno, što je posebno kod njega?
Felix F. Falk: To se dogodilo u Berlinu, živio sam tamo sam neko vrijeme i moj susjed je po cijele noći svirao, tako da sam jednom kad nisam mogao zaspati samo sišao do njega, pokucao mu i rekao mu da prestane ili da me nauči svirati. Tako je to počelo, bio to neobičan lik u čijem je stanu bilo petnaestak didgeridooa i još više vodenih bongova. Stvarno je dobar svirač i puno toga me naučio. Nekoliko mjeseci mi je trebalo da naučim svirati. Ono što je važno zvuk se formira u ustima i osobito je važno savladati kružno disanje koje omogućava da možeš svirati dugo – cijelu noć.
S obzirom na to da si saksofonist vjerojatno ti nije bilo teško naučiti svirati didgeridoo?
Felix F. Falk: Da, kasnije se razvijaju tonovi koji se sviraju. Tako Mo’Blow zapravo znači i puno puhačkih instrumenata u bendu.
Ishodište vaše karijere glazbenika je u Liverpoolu, je li teško prisjetiti se što se dogodilo u Liverpoolu, prije gotovo dvanaest godina?
Felix F. Falk: Nije mi se teško prisjetiti tih dana jer su još jako prisutni u meni s glazbene strane. Otišao sam tamo studirati na godinu dana na Liverpool Institute of Performing Arts (LIPA), no da budem iskren nisam toliko učio i skladao, zapravo i Tobby se tamo školovao.
Tobias Fleischer: to je nekada bila liverpulska škola za dječake, u vrijeme kada ju je pohađao Paul McCarney. Zapravo je današnji umjetnički oblik te škole on inicirao.
Felix F. Falk: Osim što je jako poznata, ta škola je jednostavno toliko prometna s muzičarima koji dolaze i odlaze i tamo vježbaju. Tako je bilo i sa mnom, imao sam puno slobodnog vremena u kojem sam mogao sjesti i razmisliti, pronaći svoju glazbu. Tamo sam krenuo putem groovom nabijenog funky jazza. Osim toga Liverpool je stvarno poseban po tome što sam na jako puno mjesta mogao svirati. Praktično svaki bar ima program i to često vrlo žanrovski različite večeri, svuda su svirke, jam sessioni, akustični koncerti. Kada bi se to bar moglo usporedilo s, recimo, Berlinom gdje mi možemo svirati u otprilike pet barova. U Liverpoolu i najbezvezniji pubovi imaju svoju jazz večer. Tamo sam doživio glazbu integriranu u svakodnevni život, ona je dio kulture izlaženja u pubove i barove, ali je i dio kulture cijelog grada. I kao glazbenik tamo se doista osjećaš važno i cijenjeno. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
