Tribute bendovi masovna su pojava našeg doba. Sigurni pristup koncertne reprodukcije provjerenih hitova i provjerenih imena mnogima od njih omogućuje egzistenciju, ali ta vrsta zanatstva često ne zaslužuje dublju analizu, a nekad je i bilo kakva riječ nepotrebna. No i tu postoje iznimke.
Francuski redatelj Remi Vinet u svoj fokus uzeo je Tribute to Sun Ra – jazz bend predvođen saksofonistom Thomasom de Pourqueryem koji je ne samo glazbeno, već i duhovno posvećen legendarnom glazbenom genijalcu Sun Ra-u, koji je u jednom trenutku osjetio kako sa Zemljom nema ništa, već je u snoviđenjima ‘shvatio’ da je došao sa Saturna i kako njegova misija više nije samo glazbena, već i proročka. Od tog trenutka svirati njegovu glazbu, znači biti i njegov sljedbenik – biti dio sekte koja doživljaj glazbe projicira u doživljaj svijeta i suprotno u neraskidivom ispreplitanju trenutaka u kojima stvarnost nadahnjuje glazbu i glazbu koja kao takva nadahnjuje stvarnost.
I bend i film nose naziv po njegovom albumu „Super-Sonic“ iz 1956. godine. Film započinje citatom Sun Raa: „Čovječanstvo je na pravom putu, ali ide u pogrešnom smjeru.“, nakon čega duboka koncentracija i solo kojeg na saksofonu izvodi Thomas de Pourquery potpuno sam, redatelj transcendentno ubacuje u doživljaj benda. Izvrsni i efektni redateljski zahvat kojim Vinet slikovito gledatelja uvodi u jazz, ne samo kao glazbu, već i kao određenu vrstu filozofije spram same glazbe, u kojoj svaki instrument postepeno pred kamerom dobiva svoj prostor i ulogu.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=G36u4ybJbcQ[/youtube]
Naizgled je „Supersonic – Tribute to Sun Ra“ koncertni film o džezistima u trajanju od 52 minuta, no ispod doga leži puno dublja subverzija i kritika čovječanstva kroz glazbu. Uvlačenje gledatelja time u jazz, posebice opus Sun Raa, koji je definitivno bio ispred svog vremena, istovremeno je i jednostavno i slojevito, postavljajući ga cjelokupnim činom kao svojevrsno vrhunsko božanstvo, bar od strane njegove ‘tribute’ sekte koja ga, gotovo pa nije mogla predstaviti u boljem svjetlu. „Supersonic – Tribute To Sun Ra“ tako predstavlja avangardni iskorak u kojem se kao gledatelj lako nađete pred nekoliko znakova pitanja. Točnije je li maštovito i pronicljivo kadrirani film gotovo ‘promidžbeno’ prenaglašava jedan tribute jazz koncert, pa stoga niste sigurni gledate li najbolji tribute bend na svijetu, ili je to uistinu najbolji tribute bend na svijetu upravo zbog svog gotovo religijskog karaktera stapanja s originalom, tj. prorokom, ili je i redatelj Remi Vinet dio iste sekte i zajedno s Pourqueryem i njegovim glazbenim društvom vas perfidno obrađuju i uvlače u jedan novi kozmos. Koju god pristup prihvatili kao objašnjenje, nepobitno je da su svi skupa i više nego uspješni, jer na kraju tog filma koji ne traje ni puni sat osjećate se uvučenim u filozofiju i djelo Sun Raa, odnosno da ste na uvid dobili kompiliranu pričicu – samo dio ledenog brijega, koji poziva na istraživanje, tj. puno opsežniju glazbenu avanturu, jer ono što je odsvirano u filmu, nije ukočeno i nemarno prebiranje po poznatim glazbenim mjestima (što tribute bandovi uglavnom i rade), već avangardni katapult u kakofoniju modernih zvukova koji objedinjuju daleko veći spektar od jazza.
Film je premijerno prikazan u nedjelju u kanjonu Paklenice na 4. Starigrad Paklenica Film Festivalu i može se reći kako je taj epski prirodni ambijent još više pridonio ugođaju u kojem su se na platnu izgovarale i ispisivale proročke mudrosti praćene zvucima jednog iznimno uigranog benda koji na sebi svojstven način donosi radost na Zemlju, kao da su i oni sami emisari sa Saturna.
Ocjena: 9/10
(Produkcija: Stephane Jourdain/Guillaume Dero, 2012.)