A svi smo mislili da ovi antiglobalisti iz susjedstva ne daju ni pet para na najveći glazbeni cirkus u Europi. Intervju s Dubioza kolektivom odaje drugačije stanje, ili je sve samo dobra zezancija…
Eurosong je iza nas. Za Hrvatsku ove godine, kao i desetljećima prije nije bilo razloga za otvaranje šampanjca, dapače ovog puta se pokazalo da vratolomni hrvatski reality show koji je mutirao iz Dore ne samo da nije iznjedrio favorita (favoritkinju), već se u startu dokazao kao potpuno pogrešni pravac. No ovdje se neće trošiti prostor za to već za nešto sasvim drugačije.
Naime, grupa Dubioza kolektiv je neposredno prije početka najgledanijeg europskog glazbenog showa objavila pjesmu „Euro Song“ – poskočicu subverzivno-kritičkog karaktera koja kroz dioptriju Eurosonga ocrtava današnju Europu. Trenutno najjači bosanskohercegovački glazbeni Kolektiv ponovno se okreće engleskom jeziku koji će dominirati na novom albumu čija objava je najavljena za jesen.
„Euro Song“ se pokazala kao izvrsna uvertira i za predstojeću ljetnu koncertnu aktivnost i sudjelovanje na dva velika glazbena festivala; zagrebački T-Mobile InMusic Festival i šibenski Teraneo. No što se tiče našeg portala, „Euro Song“ se pokazao kao neuobičajeno dobra prilika da s Dubiozom popričamo o Eurosongu što je mora se priznati jedna čudna dimenzija.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=IK8fVHNk0oM[/youtube]
Vaš novi singl „Euro Song“, iako zvuči kao pošalica istovremeno je i gorki podsjetnik na tih par dana mjeseca svibnja kad je svim narodima na periferiji Europe (ali i nešto šire) „omogućeno“ da se osjećaju Europljanima. Kako je nastala pjesma?
Dubioza kolektiv: Imali smo jedan groove koji nam je zvučao jako zanimljivo u kombinaciji sa “foršpilom” koji je odsviran na saksofonima, ali smo imali probleme da vokalnu melodiju koja je bila napisana preko toga sastavimo da zvuči dobro. Tako smo okretali čitavu stvar danima dok nismo odlučili da obrišemo sve osim bubnja i saksofona i priđemo joj iz totalno drugog pravca i tada se odjednom dogodio tekst i čitava ideja. Sve se samo složilo u petnaest minuta.
Ako je to glazbeno natjecanje i počelo kao nešto što bi trebalo zbližiti Europu prije padanja Berlinskog zida, je li sad to postalo nešto što u neku ruku razdvaja narode na svojevrsne interesne sfere?
Dubioza kolektiv: Kao što smo vidjeli iz ovogodišnjeg Eurosonga – to je zaista jedan cirkus kojeg je direktor napustio tako što je pobjegao sa ljubavnicom i sada cirkus ne zna ni šta bi, ni kako bi, pa sve nadomještaju sve većim LED ekranima u pokušaju da opravdaju silne novce skršene u čitavu priču.
Kako tumačite već redovne situacije u kojima su mali narodi s Balkana spremni na međusobnu suradnju i dijeljenje bodova na Eurosongu zbog što boljeg plasmana, odnosno taj „post Jugoslavenski sindrom“ u kojem su svi spremni na stvaranje virtualne Jugoslavije koja posjeduje šest prilika za glasanje?
Dubioza kolektiv: Pa svi to rade, pa vidjeli i mi i naše komšije. Ako Eurosong toleriše “Post sovjetski sindrom” ili “Neo vikinški sindrom” sa blokovskim glasanjem zašto bi se loše gledalo na malo solidarnosti među narodima i narodnostima bivše nam države. Ipak je mnogo novca u igri i tada je sve dopušteno. Dalje>>