Najavljena diskografska pauza je gotova – Pearl Jam se vratio s dvanaest novih pjesama.
Najlakše bi bilo zaključiti da je, u vremenu modificiranih shoegazera, plačljivih muških vokala i indie eksperimenata svih vrsta, preslušavanje novog Pearl Jama pitanje puke nostalgije. Hvatanje posljednjeg vlaka za enklavu u kojoj rock prepoznajemo po riffu, a ne po suznim očima. Generacijskog i svjetonazorskog sukoba tu, međutim, nema. Pearl Jam odavno su se zatvorili u vlastiti vakuum u kojemu, samo naizgled, podgrijavaju lešinu trenda kojemu su nekoć pripadali. No, u stoljeću kada klubove pune bendovi čiji se frontmeni emotivno ogoljuju pred mikrofonom, Eddie Vedder se s punim pravom može smatrati veteranom u aktualnoj igri iskrenosti. Dvadeset i kusur godina nakon što ih je grunge geografski zakačio, Pearl Jam su u trendu više nego ikad prije. A da se u međuvremenu tvrdoglavo nisu promijenili ni za dlaku.
„Lightning Bolt“ još je jedan relevantan prilog za biografiju benda koji, unatoč proždrljivoj glazbenoj industriji, uspijeva nekako održavati dignitet rock and rolla na životu. Njihov deseti album na trenutke oscilira, ali posebnost, prepoznatljivost, dramatičnost, „dubina“ i optimizam koji su s vremenom razvili, još su uvijek itekako prisutni. Pearl Jam je i dalje jedan od najvećih živućih bendova rock mainstreama, istog onog protiv kojeg su se godinama borili svim dostupnim sredstvima. Sustav nisu porazili, no sustav ih nije niti progutao.
„Lightning Bolt“ kreće bez kočnica, lišen suvišnog kompliciranja i pametovanja. „Getaway“ je školski primjer poletne i uzbudljive r’n’r lekcije, stvorena da otvori bilo koji album, bilo koji koncert. Udara u glavu. Baš poput „Mind Your Manners“, divlji singl koji ima razbijačku snagu izvučenu iz davnašnje „Rearviewmirror“ i koji je središnje mjesto čitavog albuma. Vedder neukrotiv, bend glasan. Baš kao i u sljedećoj „My Father’s Son“.
Prvi znakovi kočenja pokazuju se u „Sirens“; godine su ih sustigle, omražena zrelost pokazuje znakove. No, Pearl Jam imaju recept za izbjegavanje ziheraških „staračkih“ balada – idu na Vedderovu emociju u glasu, a to nikad ne zakaže. Drhtavi trans iz mikrofona razliježe se i preko naslovne skladbe, podebljano bijesnim vriskovima. Na vokalnoj izražajnosti počiva i „Infallible“, no ona prava mračna, tjeskobna sporost pojavila se u „Pendulumu“, najupečatljivijoj baladi albuma.
„Swallowed Whole“ i „Let the Records Play“ podižu tempo albuma, ali nikad neće naći svoje mjesto na budućoj koncertnoj set-listi. Prosječne i zaboravljive. Takva sudbina vjerojatno čeka i akustični pop rock komad „Sleeping by Myself“, dok se primamljivi sumrak krije u završnim „Yellow Moon“ i „Future Days“.
Pearl Jam ni sa „Lightning Bolt“ nisu priznali poraz, niti se to od njih očekivalo. U svom svijetu, okruženi armijom fanova i naoružani zdravim pogledom na život, ne mogu omanuti. Njihov aktualni album zvuči kao da je odrađen sa 80 posto snage benda, no i to je sasvim dovoljno za dični nastavak karijere zadnjeg pravovjernog rock and roll benda na sceni.
Ocjena: 8/10
(Republic/Universal, 2013)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
