Kulturne teme koje postaju društvene i kulturna politika kao laboratorij za eksperimentiranje s novim politikama razlog je susreta hrvatskih kustosa s direktorom londonskog Tate Modern muzeja. S novim tehnologijama na dlanu svatko može sam organizirati vrijeme i pronaći na mreži što je muzej 21. stoljeća Chrisa Dercona.
„Maratova smrt“ slavna je slika Jacques-Louis Davida, francuskog slikara koji je zajedno s ubijenim novinarom kojeg je naslikao sudjelovao u Komitetu generalne sigurnosti za vrijeme Francuske revolucije. Marata je bodežom usmrtila politička neistomišljenica, pripadnica nižeg plemstva, a njih su dvojica prema poznatom britanskom povjesničaru umjetnosti T.J. Clarku ušli u istu tu povijest kao prvo djelo moderne umjetnosti “jer u političkoj temi slike nisu se dogodili nikakvi preobražaji.” Pop-art poster izvedenica tog prizora naslovljuje najnoviju izložbu Tate muzeja u Liverpoolu koja tematizira “Umjetnost usmjerenu lijevo: kako vrijednosti mijenjaju stvaralaštvo 1789-2013.” i okuplja više od šezdeset umjetničkih imena kroz navedeni period.
U svjetskom i historijskom društvu tako se našla i sarajevska grupa Zvono koja od 1983. godine svojim djelovanjem promišlja približavanje umjetnosti širokim narodnim masama. U svom osvrtu na ovu izložbu koja je otvorena u petak, 9. studenog Laura Cumming za Observer piše: “Tema ove rastrgane, kaotične, bolesno selektirane i loše prezentirane, ali neupitno zanimljive izložbe nikada nije bila samo umjetnost, već umjetnost za sve (Art for All) i to kroz polemike, a ne slike ili prizore.” Suštinska razlika u percepciji umjetnosti koju generira politički sistem osjeća se kroz pitanje kritičarke kako bi umjetnici mogli zbaciti kapitalizam, na koje odgovara: “Tako da prodaju svoja djela na metre ili proizvode djela koja se ne mogu kupiti jer se tope, eksplodiraju ili ne postoje u taktilnom obliku.”
Upravo ta suštinska razlika u percepciji za koju nema recepta za dioptriju koja bi ju pomirila čini se kao dobar globalistički uvod u tribinu koja je na temu: “Upravljanje institucijama kulture u 21. stoljeću” u subotu održana u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, a kao plod suradnje Ministarstva kulture i Veleposlanstva Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske.
Hrvatski kulturni djelatnici kroz dva su dana imali priliku razgovarati s direktorom Tate Modern galerije Chrisom Derconom i njegovim suradnicima, kustosicom Kaisom Redzisz i Donaldom Hyslopom koji vodi program „Regeneracije“ i „Društvenog partnerstva“, odnosno osmišljava i provodi akcije u kojima umjetnost suradnički participira u unaprjeđenju poslovanja i zajednice. Upravo on se pred niti do pola punom dvoranom Gorgona zapitao što bi se moglo napraviti kako bi se MSU napunio, kako bi postao šareniji. Možda je upravo činjenica da se jedva tridesetak organizacija odazvalo radionici odgovor na njegovo pitanje; kao i izostanak simultanog prijevoda koji je možda bio dodatni uzrok u polemičnom smislu sramežljivoj komunikaciji sudionika s gostima.
Radionica je bila besplatna i javnog karaktera, organizirana u tri sesije u trajanju po približno 90 minuta. Razgovor o starim i novim institucijama moderirala je direktorica MSU-a Snježana Pintarić, Emina Višnić iz Pogona moderirala je drugu temu koja je problematizirala male i velike institucije, a rasprava o privatnom i javnom bila je tema koju je vodila kustosica MSU-a Leila Topić. Svakako nije za zanemariti niti činjenicu da je dolazak svjetske kustoske zvijezde Chrisa Dercona u Zagreb, mogla izazvati osjećaj sićušnosti u njegovoj prisutnosti. Dercon je u Tate Modern došao 2011. godine kako bi “spasio” taj muzej, koji godišnje posjeti više ljudi nego MOMA-u i Gugneheim zajedno, pred krizom koja je zaustavila velike investicije u toj organizaciji. Oko 4.4 mil. britanskih Funti već iduće godine došlo je iz Unilevera.
Na pitanje o tome kako je anti BP protest utjecao na muzej, Dercon je diplomatski odgovorio kako je o svemu morao biti obznanjen službeni stav muzeja, te je poveo razgovor u smjeru iznimne važnosti snažnog i dobro artikuliranog marketinga za svaku pojedinu izložbu i događaj, s naglaskom na to da za komunikaciju treba imati stila. Donald Hyslop dodao je kako se prožimanje muzejskog prostora i publike kritizira kao konstantno partijanje socijale i socijalista (što u takvoj realnosti treba biti sporno?). Obim posla s kojim se Chris Dercon svakodnevno susreće simbolično prenosi veličina glavne dvorane u prostoru bivše elektrane na obali Temze u kojoj je smješten muzej, naime Turbine Hall je 35 metara visoka i duga 152 metra (Trg Bana Jelačića od toga je duži 36 metra).
U sesiji pod vodstvom Emine Višnić komunikacija je odmah krenula u brojevima. “S obzirom na 200.000 članovia i 70 funti godišnje članarine- nije to loš budžet,” otvorila je raspravu u kojoj su glavnu riječ vodili Teo Celakoski i Chirs Dercon. Nije bilo teško primijetiti intrigiranost pedesettrogodišnjeg belgijskog kustosa govorom vođe organizacije „Pravo na grad“. Upućujući pitanje kako uspješna praksa kao što je Tate Modern može pomoći nama, sada i ovdje u zaštiti i menadžmentu onog što je još uvijek društveno, a nije do kraj uništeno političkim feudalizmom, ističući komunalizaciju kao epifenomen neoliberalizma ukazao je na prijetnje privatizacije od autoceste i otoka do vodoopskrbe i ostalih komunalnih usluga kao hitno goruće pitanje koje zaista trese ovu zemlju.
„Zato smo mu dali i nagradu, praktično je uskliknuo Chris Dercon nakon što je Teo Celakoski razjasnio slojevitost koja odvaja društveno, nezavisno, vlast i privatno. (Upravo su Teo i talijanska umjetnička skupina Occupato laureati nagrade princeza Margriet Europske Kulturne Fondacije za posebne zasluge umjetnicima i misliocima koji pridonose inkluzivnoj Europi). Nekoliko dobrih praksi je spomenuto, no u naporu ni tako britkih i pozitivističkih umova nije bilo drugog doli pankerskog zaključka. Proces donošenja odluka je u krizi, taj dio prirodnog ljudskog programa kao da je već duže u procesu deinstalacije.
Radikalnost je put, nešto poput akcije “izmišljenog požara” koji je MSU nedavno organizirao, a korak dalje kako bi ju možda bilo dobro nastaviti premještanjem svih reklama, uključujući i onu za Avenue Mall na zidove muzeja, a umjetničke postave prezentirati u napuštenim lokalima kojih je posvuda sve više, i više, i više…
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
